«Ličinki v navoznoj kučie nie znajut, čto oni v dieŕmie». Cichanoŭski pračytaŭ svoj turemny vierš
Na pres-kanfierencyi ŭ Vilni Siarhiej Cichanoŭski raspavioŭ, što staŭ pisać u źniavoleńni vieršy i pračytaŭ toj, što napisaŭ u ŠIZA.

Ličinki v navoznoj kučie
Nie znajut, čto oni v dieŕmie
Živut oni v samoj łučšiej,
Prihodnoj dla žiźni stranie.
Nie pachnut im ich zakony,
Nie pachniet rodnoj navoz,
Voniajut dla nich butony
Ćvietuŝich poblizosti roz.
Ćviety oni priezirajut,
Protivno striemleńje vvyś,
V dieŕmie živia, umirajut.
V čiem žiźni nikčiemnoj smysł?
Prostoj otviet našieł vopros —
Dla rosta roz nužien navoz.
«Naša Niva» — bastyjon biełaruščyny
PADTRYMAĆCiapier čytajuć
«Mama, davaj napišam zajavu ŭ milicyju, jon mianie ŭžo dastaŭ». Maci školnika z Bresta, jaki skončyŭ žyćcio samahubstvam, raskazała pra ckavańnie syna
Kamientary
Čałaviek bolš 5 hadoŭ adsiadzieŭ, ale aničoha pra Biełaruś tak i nie zrazumieŭ. Pa raniejšamu - "strana dla žiźni". Ale, užo - "u navozie", dzie ludzi - "ličynki". Za toje i sam u Vilni, i jaho Śviet tam.