A pamiać padkidaje tolki dobraje
jak vodar śviežaskošanaj travy,
a pamiać pakidaje tolki drobnaje,
vialikaje — źnikaje z hałavy.
Cišejuć huki, kolery źmianiajucca,
minułaje ŭkryvajecca smuhoj,
i samyja niastomnyja stamlajucca
i ściežka astyvaje pad nahoj.
I ad učora mała što ŭzhadajecca —
zdajecca tolki vyjšli na praściah,
a na halincy, što jašče hajdajecca
ŭžo tčecca pavucinka zabyćcia.
ni pieramoh, ni cudaŭ, ni ździajśnieńniaŭ
nie pryhadaju,tolki baču ŭ śnie
junactva čovien poŭny letucieńniaŭ,
što adpłyvaje ŭdaleč bieź mianie.
Ciapier čytajuć
Źnikły Anatol Kotaŭ byŭ partnioram samaha vysokapastaŭlenaha biełaruskaha raźviedčyka, jaki pierajechaŭ u Polšču. Tut moža być kluč da razhadki jaho źniknieńnia

Źnikły Anatol Kotaŭ byŭ partnioram samaha vysokapastaŭlenaha biełaruskaha raźviedčyka, jaki pierajechaŭ u Polšču. Tut moža być kluč da razhadki jaho źniknieńnia
«Z tatam vyrašyli: naśpieŭ čas vučycca pa-biełarusku». Žančyna raskazała, jak u 80-ja hady jeździła za 20 kiłamietraŭ ad Minska dziela adukacyi na rodnaj movie

Kamientary