A pamiać padkidaje tolki dobraje
jak vodar śviežaskošanaj travy,
a pamiać pakidaje tolki drobnaje,
vialikaje — źnikaje z hałavy.
Cišejuć huki, kolery źmianiajucca,
minułaje ŭkryvajecca smuhoj,
i samyja niastomnyja stamlajucca
i ściežka astyvaje pad nahoj.
I ad učora mała što ŭzhadajecca —
zdajecca tolki vyjšli na praściah,
a na halincy, što jašče hajdajecca
ŭžo tčecca pavucinka zabyćcia.
ni pieramoh, ni cudaŭ, ni ździajśnieńniaŭ
nie pryhadaju,tolki baču ŭ śnie
junactva čovien poŭny letucieńniaŭ,
što adpłyvaje ŭdaleč bieź mianie.
Kamientary