Novy dziciačy vierš Andreja Skurko «pra nadzionnaje» — pra dziciačyja sopielki
Našaniviec i cudoŭny dziciačy paet Andrej Skurko dasłaŭ svajmu synu Tamašu vierš, jak piša Paŭlina Skurko, «pra nadzionnaje».

Sopielki
Ź nieba doždžyki lilisia
I skakali kropielki,
A ŭ nosie zavialisia
Ad prastudy sopielki.
Mocna-mocna nosam dźmu
I sapu, i čchaju.
Siem* nasovak ja vaźmu —
Sopielki smarkaju.
Dobra, što nasy ŭ nas
Nie jak chobat u słana:
Kab raśli ŭ nas chobaty,
Nažyli b my kłopaty!
(Možna mierkavać,
Słon i źbieh u Afryku,
Kab uratavać
Chobat svoj ad nasmarku.)
* sto nasovak ja vaźmu?:) — kamientaryj Paŭliny.

Adras dla listoŭ Andreju:
Skurko Andrej Hienadzievič, atrad 7, Słaŭharadskaja šaša, 183, papraŭčaja kałonija №15, 212013, p/a Viejna, h. Mahiloŭ.
Ciapier čytajuć
U Vieniesuele budzie nie prosta vyzvaleńnie palitviaźniaŭ, a amnistyja, pryčym za ŭsie hady. A miascovuju «amierykanku» pieratvorać u hramadskuju prastoru
U Vieniesuele budzie nie prosta vyzvaleńnie palitviaźniaŭ, a amnistyja, pryčym za ŭsie hady. A miascovuju «amierykanku» pieratvorać u hramadskuju prastoru
Ahientka Kardaš vykarystoŭvała seks, kab źbirać infarmacyju pra kalinoŭcaŭ i zavierbavać ukrainskaha kamandzira. A kurataru KDB pisała pra jaho: «Moj łoch»
Kamientary
voś i z humaram