Kultura44

Zoja Biełachvościk: I… ja chaču dadomu, ja ŭsio jašče chaču dadomu

Pra žyćcio i tvorčaść u emihracyi, novy śpiektakl u intervju DW raspaviała byłaja pryma Kupałaŭskaha teatra, narodnaja artystka Biełarusi Zoja Biełachvościk.

«Jak nie zdavacca, dzie šukać krynicu natchnieńnia i čamu ŭsio skončycca dobra», — Zoja Biełachvościk — pryma Kupałaŭskaha teatra, jakaja ciapier žyvie ŭ Polščy i ŭvachodzić u teatralnuju trupu «Kupałaŭcy», — vypuściła monaśpiektakl «Moj Hleb» («Moj chleb»). U kastryčniku jaho pakazali ŭ Krakavie, Urocłavie, Varšavie i Sopacie. U śpiektakli narodnaja artystka Biełarusi raskazvaje pra svaju siamju, pra svajo dziacinstva, pra šlach na scenu i, viadoma, pra Kupałaŭski teatr, dzie Biełachvościk syhrała sotniu rolaŭ, i jaki jana pakinuła razam z amal 60 kalehami na znak pratestu ŭ žniŭni 2020 hoda.

— Jak vy pačuvajeciesia ŭ emihracyi? Vy ŭ Polščy bolš za paŭtara hoda, jak źmianiŭsia za hety čas vaš unutrany stan?

— Ja nie mahu skazać, što adbylisia niejkija kardynalnyja źmieny. Ale ja vielmi caniu, što my možam žyć u cudoŭnaj svabodnaj krainie, možam hladzieć na radaść ludziej, na ich pracu. I što my sami možam pracavać. Heta składana, ale nam dajuć takuju mahčymaść. Kali chočaš — pasprabuj. Heta vielmi važna. My, viadoma, nie ŭpeŭnienyja ni ŭ svaim zaŭtra, ni ŭ svajoj budučyni, ale my bolš razumiejem, pryvykajem, ź niečym pahadžajemsia.

U Polščy tak šmat cudoŭnaha i pryhožaha. I… ja chaču dadomu, ja ŭsio jašče chaču dadomu. Ale ja prosta malusia i dziakuju za toje, što hetaja kraina nas tak prymaje, niahledziačy na ŭsie ciažkaści.

— Kab raskazać pra svoj los, pra los svajoj siamji, jakija ciesna pieraplecienyja ź losam krainy, pra niejkija vielmi asabistyja rečy, patrebna peŭnaja mužnaść. Čamu vy vyrašyli tak sumlenna pahavaryć sa svaimi hledačami?

— U mianie byŭ taki dośvied. Kali teatr vyrašyŭ adznačyć majo 60-hodździe, mianie spytali, čaho vy chočacie, Zoja Valancinaŭna? Ja kažu, ničoha nie chaču. A nam treba, kab ty zachacieła, bo ty narodnaja artystka, dla nas heta važna, padumaj, skazaŭ mnie Mikałaj Mikałajevič Pinihin [da kanca žniŭnia 2020 hoda hałoŭny režysior teatra — NN]. Ja doŭha dumała. Pobač z majoj hrymiorkaj visić partret majho dziaduli Hleba Paŭłaviča Hlebava. Ja pahladzieła na jaho i zrazumieła, što biełarusy pavinny chacia b viedać, kim i čym jany mohuć hanarycca. Biełarusy nie ŭmiejuć hanarycca i nie lubiać hetaha rabić, a jość čym. I takija dynastyi, ich nie tak užo i šmat.

Ja padumała, što mnie treba zrabić takuju vialikuju pracu, usio heta raskapać, asensavać, zapisać. I ŭpieršyniu ja heta zrabiła na 60-hodździ ŭ teatry, heta była zusim inšaja struktura, inšyja temy. Ciapier, kali my ŭžo byli tut, u takoj dziŭnaj, składanaj situacyi, hetaja ideja pryjšła da Vali [aktrysa Valancina Harcujeva, dačka Zoi Biełachvościk i režysiora Valancina Harcujeva — NN]. Tady [u Kupałaŭskim] heta było maštabna, z arkiestram, ale, viedajecie, moža, tak intymniej, ja nie škaduju, vielmi rada, što niejak zmahła siabie prymusić zrabić heta, i ŭsio adbyłosia.

— Mnie zdajecca, što ŭ emihracyi, niahledziačy na vialikija ciažkaści, u vystupach «kupałaŭcaŭ» stała bolš pavietra, bolš ekśpierymientaŭ, čaho, mahčyma, i nie mahło być na akademičnaj scenie.

— Zhodna, my adčuvajem lohkaść, viedajem, što nijakaja trojka cenzaraŭ da nas nie pryjdzie i nie skaža «heta nie treba», «na Biełachvościk pavinna być doŭhaja sukienka» i hetak dalej. U nas šmat składanaściaŭ, davodzicca ŭvieś čas vykručvacca i niešta prydumlać. I heta adkryvaje novyja šlachi vyrašeńnia. I my bolš svabodnyja, ja dumaju, heta adčuvajecca.

— Ci vychodziać «kupałaŭcy» da polskaj publiki? Jak vas usprymajuć?

— Reč u tym, što my nie vychodzim i da biełaruskaj publiki, u nas vielmi mała śpiektaklaŭ. Polskija hledačy prychodziać da nas razam ź biełaruskaj publikaj, im heta vielmi padabajecca. My i pracujem z palakami. Ale naša misija, i ja staju tolki na hetym, u tym, kab my pracavali dla biełarusaŭ, jakija tut, i dla biełarusaŭ, jakija tam (u Biełarusi). Heta nie moj los intehravacca i stać polskaj aktrysaj. U mianie byŭ taki šaniec, kali mnie było krychu za tryccać, i ja admoviłasia, skazała, što nie pajedu ŭ Krakaŭ, zastanusia ŭ Miensku.

— Ci sočycie vy za tym, što zaraz adbyvajecca na vašaj rodnaj scenie, u Kupałaŭskim?

— Nie, tolki kali da nas niešta lacić, i to my advaročvajemsia. Nas heta nie cikavić. I navošta heta rabić? U ich svajo žyćcio, u nas svajo. Ja dumała, što nas budzie niašmat (tych, chto padtrymaŭ pratesty, a potym zvolniŭsia z teatra). Maksimum piatnaccać čałaviek, a nas, u pryncypie, uvieś teatr. My pieršyja ŭ śviecie.

— Pasył vašaha śpiektakla — niahledziačy ni na što, treba znajści nadzieju, śviatło. U čym vy znachodzicie nadzieju, kab natchniać i hledačoŭ?

— Čałaviečaje žyćcio takoje karotkaje, z punktu hledžańnia Suśvietu. Mnie chaciełasia b dažyć, chaciełasia b viarnucca dadomu, u svaju krainu, ubačyć svaich kaleh i siabroŭ, jakija tam žyvuć. Im značna ciažej, čym nam, pry ŭsich našych depresiŭnych składanaściach. Dla ich tam, na radzimie — nie jak na radzimie, jany jak u akupacyi. Tamu nam treba bolš uśmichacca, niešta rabić, pracavać. Kali ty čymści zaniaty, navat kali tabie za heta nie płaciać, ty prydumaŭ sabie pracu — i vykonvaj jaje. I ŭsio, u ciabie niama času dumać pra niešta sumnym i smutkavać. Usio budzie dobra. Naš supraciŭ tut (pakazvaje na serca), jak možam, tak i supraciŭlajemsia.

— Što b vy chacieli syhrać na scenie Kupałaŭskaha?

— U mianie nikoli nie było takich žadańniaŭ, hetyja mary biessensoŭnyja dla artysta. Usio, što daduć, choć dreva.

Kamientary4

  • Kupała
    02.11.2023
    Uchtinskij, eto tvoj rvotnyj šanson nie nužien nikomu. Dažie tvojemu usatomu choziainu.
  • Bobr
    02.11.2023
    Uchtinskij, a vot v Biełarusi nužny pozariez)) Dla nałohovych i pročich sobirajuŝich orhanov tak točno
  • Alek. Ru
    02.11.2023
    Uchtinskij, a ty chutčej I u svaëj kantory z troch sumnych litar niepatrebny, a kupałaúcy žyvuć, I zaúždy buduć patrebnyja ludziam, da jakich ty, uchtinskij, nijakaha dačynieńnia nie maješ.

U Lisabonie raźbiŭsia funikulor — zahinuli 15 turystaŭ

U Lisabonie raźbiŭsia funikulor — zahinuli 15 turystaŭ

Usie naviny →
Usie naviny

Alaksandr Łukašenka prakulhaŭ pa čyrvonaj darožcy na płoščy Ciańańmeń. Kola vykonvaŭ rolu achoŭnika18

U vieraśni Karpušonak płanavała trapić na siesiju PARIE, ale apošni miesiac jaje pavodziny źmianilisia — Vorychava3

Kitaj upieršyniu pakazaŭ rakietu, zdolnuju ŭdaryć pa lubym miescy ziamnoha šara12

Kim Čen Yn zaprasiŭ Łukašenku ŭ KNDR. U Biełaruś moža pryjechać Robiert Fica3

Mierc: U Pucina niama padstaŭ dla spynieńnia vajny ci zaklučeńnia mirnaj damovy z Ukrainaj9

U Piekinie prajšoŭ maštabny vajskovy parad. Lidar KNR zajaviŭ, što Kitaj nie spynić6

Amierykanski horad zapaskudžvajuć husi. Ułady vydatkujuć amal 400 000 dalaraŭ, kab adpudzić ptušak

Karpušonak apublikavała tekst svajoj zajavy na Łatušku ŭ ispanskuju prakuraturu25

«Heta miesca, dzie trupy abmyvajuć?» Tyktokieraŭ uraziŭ vyhlad łahojskaj hramadskaj łaźni2

bolš čytanych navin
bolš łajkanych navin

U Lisabonie raźbiŭsia funikulor — zahinuli 15 turystaŭ

U Lisabonie raźbiŭsia funikulor — zahinuli 15 turystaŭ

Hałoŭnaje
Usie naviny →

Zaŭvaha:

 

 

 

 

Zakryć Paviedamić