Leŭ Tałstoj atrymaŭ u padarunak z Pružanaŭ 100 kos i adnu ź ich paviesiŭ u kabiniecie
Jak viadoma, rasijski piśmieńnik lubiŭ samastojna arać, kasić travu, siačy drovy.

U domie piśmieńnika chapała roznych pracoŭnych instrumientaŭ, ale adzin ź ich staić asobna. Heta kasa, dasłanaja jamu ź biełaruskich Pružanaŭ, piša «Kamsamołka».
U hetyja dni ŭ Muziei-siadzibie «Jasnaja Palana» ŭ Tulskaj vobłaści Rasii prachodzić vystava «Leŭ Tałstoj. Haspadar i rabotnik».
Jak viadoma, Leŭ Mikałajevič byŭ nie tolki hienijalnym piśmieńnikam, ale i pamieščykam, vałodaŭ majontkam, atrymaŭ u spadčynu 330 duš sialan. Voś ź imi jon i kasiŭ.
Pra hetuju prychilnaść piśmieńnika viedali ŭsiudy ŭ Rasii, a tym bolš ramieśniki, majstry kavalskaj spravy. I voś pierad vialikim jubilejem Tałstoha, jaho 80-hodździem, jakoje adznačałasia 9 vieraśnia 1908 hoda, jon atrymaŭ niezvyčajny padarunak.
19 lipienia ŭ Jasnuju Palanu pryvieźli ciažkija skryni ź biełaruskich Pružanaŭ. Uładalnik majsterni Łazar Fišman prysłaŭ Tałstomu da jubileju sto kos. I jašče nabor, kab ich vastryć.
Tałstoj padarunak acaniŭ i napisaŭ Fišmanu list u adkaz: «Dziakuju Vam, Łazar Zielihavič, za vaš padarunak. Mnie było vielmi pryjemna razdać ich sialanam».
Raspaviadajuć, što dźvie kasy z hetaj sotni jon pakinuŭ dla siabie.A adnu ź ich paviesiŭ na ścianie svajho kabinieta.
Dla pracy jana nikoli nie vykarystoŭvałasia, jana navat nie była adbitaja.
Toje, što jana była niejkim simvałam dla piśmieńnika, stała zrazumieła ŭ trahičny 1910 hod. U noč na 28 kastryčnika, nazaŭsiody sychodziačy ź Jasnaj Palany, jon źniaŭ jaje sa ściany. Značyć, heta było dla jaho vielmi važna. Mahčyma, hety pradmiet byŭ simvałam minułaha žyćcia, ź jakim jon raźvitvaŭsia.
Leŭ Tałstoj pamior 20 listapada taho ž hoda. Sofja Andrejeŭna, žonka piśmieńnika, zachavała hetuju kasu jak pamiać i apisała jaje siarod inšych rečaŭ paśla jaho śmierci.
Kasa da hetaha času zachoŭvajecca ŭ muziei-siadzibie «Jasnaja Palana».
Kamientary