«Nijakich bałaŭ nie dajuć, ale kali ja nie pamylajusia, u vypadku, kali budzie apošniaje miesca, i na jaho buduć pretendavać dva čałavieki z adnolkavymi bałami, to ŭ pryjarytecie toj, chto ŭvachodzić u BRSM».
«Biez BRSM atrymaješ pavodziny tolki «zadavalniajučyja» i nie zmožaš pretendavać na atestat asablivaha ŭzoru, kali hadavyja adznaki 9 i 10».
Inšyja hledačy davodziać, što ŭsie hetyja abiacanki — zvyčajnaja mana:
«Usio heta łuchta. Nijakich abiacanych ilhot pry pastupleńni nie dajuć. Padletkaŭ, jakija nie razumiejuć, u što jany ŭbłytvajucca, prosta kuplajuć za łžyvyja abiacańni dziela statystyki i pakazuchi łajalnaści da akupantaŭ».
Z hetym pahadžajecca jašče adna karystalnica:
«Heta dakładna. Pry pastupleńni ŭ kaledž u majoj dački navat nie spytali, ci znachodzicca jana ŭ hetaj, tak by mović, arhanizacyi. Hladzieli na bał».
Asablivy rezanans vyklikali historyi ab prymusie i najezdach, ź jakimi mnohija sutykalisia asabista:
«U škołach aktyŭna ahitujuć iści ŭ BRSM» — nie toje słova. Nam prostym tekstam u 9‑m kłasie skazali, što tyja, chto ŭ BRSM, buduć mieć značnuju pieravahu ŭ paraŭnańni z astatnimi. Tady ž usiu paralel prymusili ŭstupić u BRSM».
«Mnie 26, hetym letam mianie znoŭ sprabavali prymusić tudy ŭstupić, ja zdavała na ich arhanizacyju 15 rubloŭ, nie znachodziačysia tam, aby hałavu nie duryli. Usio, što treba viedać )))».
«Niešta ŭ nas pra ŭstupleńnie ŭ BRSM nichto nie pytaŭsia. Prosta pierad faktam pastavili i ŭsio».
«Moj taksama nie pajšoŭ. Jakija «pluški»? Ja była ŭ BRSM — tolki adličeńni i biaspłatna pa subotach prybirać».
«U mianie ŭ kaledžy ŭ BRSM iduć tolki dla taho, kab pajści pracavać na pradpryjemstva padčas kanikuł, kab zarabić hrošy, i bolš ničoha. A pra patryjatyčnaje vychavańnie — jość kuratarskija hadziny, na jakich na biahučy momant, 19.12.25, razmaŭlajem pra Chatyń i źvierstvy fašystaŭ, i na parach historyi toje samaje».
Mnohija kamientatary źviartajuć uvahu na prafanacyju i faktyčnuju adsutnaść realnaj pracy ŭ moładzievych arhanizacyjach:
«U nas čysta paśviacili ŭ pijaniery — halštuki za 3 rubli i ŭsio».
«Ja ŭvachodžu ŭ BRSM nibyta, ale ja tam ničoha nie rablu».
Hledačy iranizujuć nad tym, što za dziesiacihodździ mietady pracy tak i nie źmianilisia, a sami arhanizacyi pieratvarylisia ŭ miechanizm dla asvajeńnia resursaŭ:
«34 hady prajšło, a ŭsio pijaniery i kamsamolcy», «treba ž karmić BRSM».
Adzin z kamientataraŭ pravodzić pramyja paraleli pamiž sučasnaściu i savieckim minułym:
«Usio heta poŭnaja łuchta… usio heta ŭžo było… chadzili strojem pad horn i baraban, stajali ŭ hanarovych vartach kala pomnikaŭ Druhoj suśvietnaj… vučyli himny SSSR i BSSR… vučyli, tak by mović, lubić radzimu… pamiataju jašče».
Sproby «pryščapić» patryjatyzm praź siłu vyklikajuć u hledačoŭ tolki skiepsis i tryvožnyja asacyjacyi z tatalitaryzmam:
«Kali prymušajuć lubić radzimu, to lubić jaje niama za što», — vykazvaje svajo mierkavańnie hladač i znachodzić masavuju padtrymku inšych.
«Paŭnočnaja Kareja ŭsio bližejšaja i bližejšaja», — z sumam zaŭvažaje inšy.
«Cytuju Juryja Šaŭčuka: «Radzima — heta nie žopa prezidenta». Dyk voś, radzima — heta nie pamiać pra Druhuju vajnu, heta nie apoviedy pra zabarony schodaŭ i mitynhaŭ. Na fonie ŭsich hetych dahmatyzmaŭ zabylisia na toje, dla čaho naohuł škoła była prydumanaja».
Kamientary