Mielicina Staniuta śviatkuje 30-hodździe. U prychilnikaŭ jana paprasiła niečakanyja padarunki
Himnastka Mielicina Staniuta, jakoj siońnia spoŭniłasia 30 hod, apošnim časam žyvie ŭ Paryžy. Sa spartovaju ŭpartaściu i vybitnym aptymizmam jana zmahajecca z francuzskimi biurakratyčnymi barjerami i pobytavymi ciažkaściami.

Učora jana raspaviała svaim prychilnikam radasnuju navinu — paśla miesiacaŭ pošukaŭ kvatery, jana narešcie zdoleła jaje źniać pad Paryžam. U Francyi, kab źniać žytło, tłumačyć Mielicina, treba prajści praź biurakratyčnaje piekła z roznych papierak.
«Zaŭtra moj dzień naradžeńnia… Ja pračnułasia ŭ łožku biez koŭdry dy padušak, u chałodnaj kvatery biez mebli dy navat kubačkaŭ, nie kažučy pra patelniu dy imbryk, ale z dumkaj, što ja ščaślivaja, bo narešcie maju svoj novy dom na niekalki miesiacaŭ, i adnačasova sumujučy pa svajoj kvatery ŭ Miensku, dzie jość usio, navat bolej… Ale heta moj kut u krainie, dalokaj ad rodnaha kraju», — napisała Mielicina.
Jana dadaje, što try hady tamu nie padumała, što na svaje 30 hod budzie maryć nie pra dziavočy padarunak (pra jakuju torbačku ci sukienku), a pra paduški, patelniu dy pyłasos.
«Žyćcio čałavieka (čytaj, biełarusa) — cikavaja štuka», — dadaje dziaŭčyna.
U storys Mielicina prosić prychilnikaŭ, jakija chočuć pavinšavać jaje, daryć joj chatnija rečy.
Kamientary