«I vola ŭ časie musić vyśpieć — I vy dla voli ŭ čas saśpieć».
Novaja kniha Niaklajeva «Listy da Voli» maje farmat niatoŭstaha ahulnaha sšytka ŭ kletku.
Kletki sšytka karelujucca z kletkaj, turmoj.
Na farzacy — simvaličnaja paznaka, što kniha «zdadzienaja ŭ druk 19 śniežnia 2010». Ale jana napisanaja jakraz paśla hetaj daty.
U nievialikim ustupie paet raspaviadaje, što adbyvałasia ź im u pieršyja dni paśla vykradańnia z Balnicy chutkaj dapamohi — kali na voli navat byli sumnievy, ci žyvy jon.
Niaklajeŭ piša pra pryvykańnie da turmy i abudžeńnie nadziei — kali va ŭmovach poŭnaj izalacyi pabačyŭ na abryŭku haziety słovy Jeŭtušenki, adrasavanyja jamu: «Vałodzia, trymajsia!» Paet pieražyŭ katarsis, jaki staŭ šturškom dla napisańnia «Listoŭ da Voli».
Praz kraty, praz kalučyja draty
Apoŭnačy ŭśmichnułasia mnie ty,
I ja zasnuŭ —
i praz draty,
praz kraty
Z tvajoj uśmieškaj
palacieŭ
dachaty
Vola — heta svaboda, i Vola — heta žonka Niaklajeva, Volha, jakoj pryśviečany cykł z 30 vieršaŭ — 29 napisanyja va ŭnutranaj turmie KDB i finalny — pad chatnim aryštam.
Aproč vieršaŭ u knizie źmieščanaja paema «Turma». U paemie my bačym evalucyju, umacavańnie duchu paeta ŭ viaźnicy. Ad sumu pa kachanaj da procistajańnia Turmie — psichałohii rabstva, unutranaj niesvabody. Jak łahičny praciah paemy čytajecca finalnaja častka knihi — pramova Niaklajeva ŭ sudzie.
Knižka maje vydatny makiet i palihrafiju. Na žal, jana naŭrad ci trapić u dziaržaŭnyja kniharni — šukać jaje treba budzie ŭ niezaležnych raspaŭsiudnikaŭ.
Kamientary