Andrej Skurko: My zrazumieli vartaść zvyčajnych, zdavałasia b, rečaŭ i źjaŭ
Paŭlina Skurko nadrukavała ŭ instahramie novuju nizku mudrych razvažańniaŭ z turemnych listoŭ svajho muža Andreja.

…Pahladzieć materyjalnuju kulturu majia — jak i ŭsio astatniaje — u najlepšych muziejach śvietu mianie vielmi natchniaje. Budu pra heta dumać.
Takaja frankłaŭskaja mietodyka: pamiataješ, jak jon raskazvaŭ, jak ujaŭlaŭ, što vystupaje va ŭtulnaj zale pierad vialikaj aŭdytoryjaj? (Choć ja, viadoma, nie ŭ takich skrušnych umovach, jak jon, kali ŭjaŭlaju heta).
…Paśla hetaha času ŭsio budzie inačaj — tak. A lepiej budzie, bo my zrazumieli (choć i raniej razumieli, ale nie tak vostra) vartaść zvyčajnych, zdavałasia b, rečaŭ i źjaŭ.
I mnohija-mnohija zrazumieli taksama.
Mahčyma, jakraz pra heta pisaŭ Tank u prastavatym na vyhlad vieršy «Prostaje ščaście ludskoje».
Što da źmienaŭ uva mnie: ciapier jasna, čamu dziadula Pavieł byŭ takim viasiołym, žyćciaradasnym i lohkim čałaviekam.
[Andrejeŭ dziadula taksama prajšoŭ turmu.]
…Navat hetyja dni i miesiacy (jakich usio mieniej i mieniej da našaj sustrečy) nie pavinny być stračanymi dla ščaścia, uzajemnaha abažańnia i adčuvańnia asałody adno ad adnaho. I ad adčuvańnia paŭnaty žyćcia ŭ kožny momant.
My nie «kansiervujemsia» da lepšych časoŭ, a žyviom adno dla adnaho i zaraz. A kali abstaviny źmieniacca, prosta praciahniem heta rabić.
…Zakony ekanomiki nie abminieš, jak i źmienu siezonaŭ hoda. Kali viasna nadychodzić — jana abaviazkova budzie, jakija b marazy ni stajali.
…Tak chočacca być pobač z vami — padtrymlivać, dapamahać. I ja ŭpeŭnieny, što skora (kali b Boh nie daŭ toje «skora») my budziem razam.
Vielmi mudraja pieśnia Kačmarskaha «O krok», što nielha hublać nadzieju, bo da jaje realizacyi, mahčyma, zastaŭsia ŭsiaho krok.
…U viaršyni vialikich i honkich dreŭ małanka zaŭsiody bje. I praciah: u viaršyni maleńkich i nicych dreŭ małanka nikoli nie bje.
Kali na mianie časam napadaje jakaja-niebudź paniavierka, ja dumaju pra našych hieraičnych siabroŭ i pra toje, jak ciapier im. Samyja ciopłyja pažadańni i pryvitańni pieradavaj.
Novyja vieršy Andreja Skurko, ilustravanyja štučnym intelektam
«Jak raniej nie budzie. Budzie lepiej». Vyjšaŭ mierč z natchnialnymi cytatami Andreja Skurko
Andrej Skurko sustrakaje jubilej za kratami. Jaho razvažańni ŭ listach dapamahajuć zrazumieć ludziej i naš čas
Taras Šaŭčenka najbolšym svaim dasiahnieńniem ličyŭ toje, što za dziesiać hod sałdatčyny ni na kroplu nie źmianiŭsia
Ciapier čytajuć
«Ludziej prymušali dumać, što ničoha nikoli nie źmienicca». Chto taki antykamunist Łasła Krasnaharkai, jaki atrymaŭ Nobieleŭskuju premiju pa litaratury?

Kamientary