Litaratura

«Apošniaja kniha pana A.»: taki ŭ nas ciapier dekamieron

«Apošniaja» (spakojna, u Noize MC taksama byŭ «Apošni albom», što nie zaminaje jamu i dahetul zapisvać treki z Manietačkaj) — zbornik mistyčnych apaviadańniaŭ, jakija, jak viadoma, nichto nie čytaje, tamu aŭtaru daviałosia šmat papracavać u baraćbie za niepasiedlivuju čytackuju ŭvahu.

Mistyčnyja apaviadańni ź lohkaj ruki nazvany kazkami, jakija abjadnoŭvajucca nie pavodle temy, a pavodle hałoŭnaha hieroja — piśmieńnika, što žyvie ŭ domie bahataha (i tamu vidavočna nie biełaruskaha) vydaŭca i kožny viečar čytaje jamu svaje ŭnačy vydumanyja historyi, paśla jakich usie radasna zachaplajucca, pjuć vino i razychodziacca (a jak uładkavalisia ŭ žyćci vy).

Napačatku najbolšuju cikavaść vyklikajuć sami kazki (pavolnyja, dzivackija, pierviersiŭnyja): to niejki chłopčyk zasoŭvaje hałavu ŭ pralnuju mašynu i ŭžo nie vysoŭvaje, to sabaka breša, to pośpiech Cheminhueja nie daje spakojna spać.

Pačynaješ ich čytać ź lohkim nieparazumieńniem (i maniera zusim nie kazačnaja, i siužet zusim nie maštabny — ni paŭcarstva, ni navat ścipłaha damavika — usio Zojki dy Andrejki ŭ dekaracyjach buchła i bytu). Ale pastupova hety śviet maleńkich ludziej i niaznačnych detalaŭ, frankienštejnaŭskich kancovak i pa-dziciačamu lohkich mietafar zaciahvaje i zachaplaje tak, što jašče niekalki dzion paśla nie-nie dy kranieš ich jazykom, niby jamku ad zuba.

Tamu, kab čytaču było nie zanadta pryjemna, paśla kožnaj historyi hieroi Bachareviča razoŭ siamnaccać na roznyja łady paŭtarajuć (i tut, Miłaserny Boh, ja navat nie pierabolšvaju): cudoŭnaja historyja, jak heta kiniematahrafična/razumna/śmieła/pavučalna/dapišy słovy svajoj maci, naš aŭtar — majstar, ja dumaŭ, vy hienij, a vy zvyšhienij. Na zadnim płanie niechta, asabliva ŭražany, zachłynajecca ślaźmi zachapleńnia, na piarednim — nudna i biez usialakaj na to patreby rastłumačvajuć maral kazki.

Čytač, pakutujučy, vyciraje pot ź iłba, a Bacharevič, jak biaźlitasny trenier, navisaje nad jaho hałavoj i z zapałam kryčyć: dziesiać siekund adpačynku i jašče adzin padychod!I voś kali ty ŭžo mokry, z ručnikom na puzie raspłastaŭsia na dyvanku, aŭtar niečakana zrušvaje pryceł z kazak, na padziei, što adbyvajucca z hałoŭnym hierojem-piśmieńnikam u pierapynkach ad jaho biessaromna zachvalenaj litaraturnaj dziejnaści.

Sami historyi stračvajuć svaju cikavaść, zatoje zamaloŭki ŭ pramiežku pamiž imi ŭžo nie pryvodziać u šalenstva, a ŭsio bolš intryhujuć.

Čytackuju ŭvahu prymusova zrušvajuć na sakreciki i dzivactvy žycharoŭ doma vydaŭca (jak my razumiejem u finale, całkam biełaruskaha), a aŭtar pa-baćkoŭsku lapaje pa plaču, pakazvajučy na śviežaśpiečanyja kubiki čytackaha presa: bačyš, dziela čaho heta ŭsio było? A ty dumaŭ, ja prosta ździekavaŭsia.

Kamientary

Ciapier čytajuć

«Arabski šejch zasunuŭ dalary ŭ kišeniu». Błohier Vadimati Jermašuk ciapier pracuje achoŭnikam luksavych bucikoŭ3

«Arabski šejch zasunuŭ dalary ŭ kišeniu». Błohier Vadimati Jermašuk ciapier pracuje achoŭnikam luksavych bucikoŭ

Usie naviny →
Usie naviny

Kaskadziory skakali z samaha vysokaha budynka Minska2

Čmiakajuć, siorbajuć i ližuć palcy: chto ź biełarusaŭ padniaŭsia na mukbanhu9

Tramp choča spynić vajnu va Ukrainie z dapamohaj Kitaja4

Na Netflix vyjšaŭ druhi siezon polskaha sieryjała pra šlachtu «1670». Hetaja satyra vam spadabajecca8

Kiełah prahnazuje Ukrainie bałtyjski scenaryj12

Łatvija źbirajecca całkam absiekčy aŭtobusnaje złučeńnie ź Biełaruśsiu21

Mahiloŭskuju ratušu zrabili čyrvona-zialonaj 11

Dva rasijskija źniščalniki pravakacyjna pralacieli nad polskaj naftavaj płatformaj6

U Breście aburajucca, što centr horada ŭ hadziny pik byŭ paralizavany chresnym chodam9

bolš čytanych navin
bolš łajkanych navin

«Arabski šejch zasunuŭ dalary ŭ kišeniu». Błohier Vadimati Jermašuk ciapier pracuje achoŭnikam luksavych bucikoŭ3

«Arabski šejch zasunuŭ dalary ŭ kišeniu». Błohier Vadimati Jermašuk ciapier pracuje achoŭnikam luksavych bucikoŭ

Hałoŭnaje
Usie naviny →

Zaŭvaha:

 

 

 

 

Zakryć Paviedamić