Darahija žonki rasijan! Kali vaš muž źjeździŭ u Minsk i kaža, što ni razu nie pačuŭ biełaruskaj movy, heta značyć, što jon tam švendaŭsia pa kazino, pa niezrazumiełych farbavanych babach, piŭ harełku ŭ kafe «Biarozka», haniaŭ na mašynie pa vulicy Kamunistyčnaja, pjany śpiavaŭ «Oj maroz, maroz, nie maroź mianie…» Nie vykonvajučy vašaj dyjety, žer smažanuju doktarskuju kaŭbasu sa smažanaj bulbaj i zapivaŭ pivam, ad jakoha jaho puza stała zusim jak hłobus.
A kali muž kaža, što tolki biełaruskuju i čuŭ, to možacie być spakojnyja: vaš muž chadziŭ na paetyčnyja viečary ŭ kniharni, kamunikavaŭ ź litaratarami i mastakami, byŭ na vystavie piejzažnaj fatahrafii, jeździŭ hladzieć adrestaŭravanuju rezidencyju Radziviłaŭ, piŭ kavu, dumaŭ pra Kanta i hartaŭ stary tom sanietaŭ Adama Mickieviča.
Kamientary