Aleksijevič pra siłavy scenar: Ja čuła heta ad Prakopjeva. A čaho ž jon sam pajechaŭ u Amieryku i adkryŭ restaran u bitvie za Radzimu?
Niekatoryja śćviardžajuć, što biełarusy majuć prava na siłavy scenar źmieny ŭłady. Nobieleŭskaja łaŭreatka Śviatłana Aleksijevič vykazała svajo staŭleńnie da hetaha ŭ intervju «Jeŭraradyjo».

«Ja čuła heta ad Prakopjeva. A čaho ž jon sam pajechaŭ u Amieryku i adkryŭ restaran, razumieješ, u bitvie za Radzimu?» — zadajecca pytańniem piśmieńnica.
Na ideju siłavoha varyjantu Aleksijevič adnaznačna havoryć «nie» i zhadvaje:
«Kali maładych klikali na Płošču, ja spytała ŭ našych, chto klikaŭ na Płošču: «A dzie vašy dzieci?» Akazałasia, adzin vučycca ŭ Sarbonie, druhi niedzie ŭ Amierycy. Čort by pabraŭ. A čužych dziaciej vy kličacie na vulicu. A vašy dzie? Niejkaja niesumlennaść u hetym była».
Aleksijevič davodzić: «Ja sama mahu pajści. Heta majo rašeńnie. A paklikać pacana, jakoha tam žančyna vyraściła adna… Nu, nie viedaju».
U dalejšaj razmovie piśmieńnica z uśmieškaj zhadała, jak jaje chacieli dałučyć da palityčnaj dziejnaści:
«U mianie byli takija ahledziny. Pryjšli dva vialikija čałavieki ŭ našym žyćci. Jany kažuć: «Davajcie paabiedajem». Nu, davajcie paabiedajem. Heta byŭ Buraŭkin i jašče adzin palityk.
I voś my havorym, havorym. I ŭ kancy palityk kaža: «Śvieta, vy vielmi cikavy čałaviek i piśmieńnik. Ale vy nie palityk. A my pryjšli vas…» Na ahledziny takija. Ja raśśmiajałasia, kažu: «Nie. Z kaktejlem Mołatava ja nie pabiahu».
Aleksijevič: Cichanoŭskaja simpatyčnaja, šmat zrabiła, Łatuška i Viačorka razumnyja. Ale niama adčuvańnia tryvałaści apazicyi
Śviatłana Aleksijevič: Praz majho tatu pačała asensoŭvać trahiedyju cełaha pakaleńnia, epochi
«Mnie zdajecca, Pucin nas uciahnie ŭ vajnu». Aleksijevič vystupiła ŭ Vilni — nie abyšłosia biez moŭnaj svarki
Kamientary
Sapraŭdy! Treba było jechać u Niamieččynu i razam ź Śviatłanaj pisać pra krasnych čałaviečkaŭ. Zatym razam apublikavać ksionžku i kapiec ahłu-režym.