Maskoŭski film Andreja Kudzinienki recenzuje ŭ svaim błohu Andrej Rasinski.
Pad vypusknyja ispyty školnikaŭ adbyłasia rasiejskaja premjera apošniaj stužki Andreja Kudzinienki. “Rozyhryš” – paŭtor adnajmiennaj dramy 1976 hodu, pastaŭlenaj pavodle scenaru Siamionam Łunhina. Jahony syn Pavał Łunhin zaprasiŭ na svaju studyju biełaruskaha režysera zrabić sučasny varyjant filmu.
Zhodna ź siońniašnim dniom, syn aliharcha Kamaroŭ, pakryŭdziŭšysia na nastaŭnicu anhielskaj movy, vyrašaje žorstka razyhrać jaje. Pleści intryhi jamu zaminaje navičok Hłuško, jaki składaje muzyku j adciaśniaje Kamarova ź miesca niefarmalnaha lidera.
Pradusar Łunhin žorstka kantralavaŭ stužku – i ŭ filmie pračytvajecca prychavany kanflikt zamoŭcy i režysera. Jak nastaŭniki zmahalisia z vučniami – tak stary režyser prapanoŭvaŭ maładomu svoj śvietapohlad.
Pieramahła staraść, ale vynik atrymaŭsia vielmi nieadnaznačnym.
Na rolu navička pradusar pastaviŭ papularnaha ŭ Rasiei repiera Ivana Alaksiejeva. Jahonyja aktorskija zdolnaści sastupajuć muzyčnym, i stvaralniki stužki byli vymušanyja zrabić hałoŭnym hierojem admoŭnaha persanaža. Heta źbiła ŭsiu maralnuju systemu kaardynat – i pastaviła pierad režyseram i aktorami nievyrašalnuju zadaču.
Apaviadańnie ad imia admoŭnaha hieroja čaplaje, kali zroblena ŭ tradycyjach ramantyzmu, albo Dastajeŭskaha. Ale hołas Kamarova (jaho hraje małady biełaruski aktor Jaŭhien Dźmitryjeŭ) – tatalitarna-hlamurny. Heta hołas kapryznaha i pomślivaha ehaista, jaki nia maje sumnievaŭ. (Darečy, u pieršapačatkovym scenary Alaksandra Kačana nijakaha zakadravaha tekstu nie było.)
U vyniku film raspadajecca nie niekalki słajoŭ.
Jość praniźliva-śviežyja kadry, kali stanoŭčy hieroj hraje muzyku j hłušyć harełku. Zakachanyja biahuć pa načnym horadzie i ŭhaniajuć tralejbus. Bliščyć asfalt. Nad horadam staić tłum i śpioka.
Jość karektna-typažnyja darosłyja persanažy (usio, jak u žyćci!). Pryncypovaja zahadčyca (Iryna Kupčanka), rochla dyrektar (Jury Kuźniacoŭ), hłupavata-nachabny fizkulturnik (Dźmitry Dziužaŭ). A Dźmitry Charaćjan – aliharch, i Jeŭdakija Hiermanava – matula, zvarjaciełaja na Rerychu, pryjšli ŭ film z papiaredniaha “Rozyhryšu”, dzie jany hrali hałoŭnyja dziciačyja roli.
I, narešcie, jość maskoŭski hlamur dyskatekaŭ i boŭlinhaŭ, kali režyser źviazany pa rukam i naham. Tak što stužka vahajecca pamiž piakučaj školnaj dramaj i hlamurnaj prezentacyjaj.
Stanoŭčyja hieroi pieramahajuć, ale hałoŭny niahodnik – usio roŭna na kani. Miłasernaść možna zbłytać z kapitulacyjaj. Cynizm asudžajecca, ale vyhladaje normaj.
Byccam źlakaŭšysia takich niepažadanych vysnovaŭ, Kudzinienka pastaviŭ u finale ździeklivuju cytatu – padarunak darahomu pradusaru. Pjany fizkulturnik Dziužaŭ śpiavaje viadomuju pieśniu z papiaredniaha “Rozyhryšu” – pra sychod sa školnaha dvara. U apošnim tancy kružacca vypuskniki. Novaje junactva idzie pa žyćci.
Karcina vyklikała zachapleńnie, sprečki, abvinavačańni.
Dla “Biełaruśfilmu” maskoŭskaja stužka Kudzinienki – niedasiahalnaja vyšynia, ale dla tvorcy “Akupacyi” – heta zamała.
Jak by tam nie było – film maje dobruju kasu, ciopłyja vodhuki školnikaŭ i hladzicca ź cikavaściu.
Na Nju-Jorskim feście, jaki musić adbycca ŭvosień, film Kudzienki budzie pradstaŭleny, jak adzin z uzoraŭ sučasnaha rasiejskaha kino. Majsterstva biełaruskaha režysera ŭ Rasiei zapatrabavanaje.
Kamientary