«Uład płača, kaža, što ničoha nie baicca, tolki sumuje pa ŭsich nas».
Z Uładzisłavam Kavalovym, asudžanym da śmiarotnaha pakarańnia, u aŭtorak sustrełasia jaho siastra Taćciana. Spatkańnie prajšło ŭ izalatary KDB.
Svajakam asudžanaha pa spravie ab terakcie ŭ minskim mietro nie patłumačyli, čamu zamiest trochhadzinnaha spatkańnia, im dali niekalki chvilin.
Jak raspaviała Luboŭ Kavalova, jaje dačka Taćciana vyjšła paśla sustrečy z bratam u ślazach.
— Uład płača, kaža, što ničoha nie baicca, tolki sumuje pa ŭsim nam, — kaža žančyna. — Tania jamu skazała, što my za jaho zmahajemsia, kab trymaŭsia.
Padčas razmovy vyśvietliłasia, što Uładu Kavalovu nie pieradali pasyłku ad maci, pryniatuju napiaredadni.
Asudžanamu skazali: «Nie treba».
— My budziem pisać skarhi, — raspłakałasia pa telefonie Luboŭ Kavalova.
Kamientary