«Napeŭna, heta moj apošni pachod u les». Žycharku Smalavičaŭ atakavaŭ roj vosaŭ
Žycharka Smalavičaŭ Maryna pajšła ŭ hryby ŭ les kala vioski Piekalin, ale niečakana trapiła pad ataku roju vos. Žančyna atrymała niekalki ŭkusaŭ — u palec, ściahno i ruki, piša vydańnie «Kraj smalavicki».

Pa słovach žančyny, pierad napadam jana navat nie čuła hudzieńnia i spačatku nie zrazumieła, što adbyłosia. Skura pačała mocna piačy, miescy ŭkusaŭ chutka pačyrvanieli i pačali śviarbieć.
Viarnuŭšysia dadomu, Maryna pryniała supraścin. Jašče niekalki hadzin jana adčuvała pakołvańnie pa ŭsim ciele, a nočču nie mahła zasnuć praz mocny śvierb. Praz sutki pačyrvanieńnie i śvierb u miescach ukusaŭ usio jašče zachoŭvalisia.
Padčas hetaj ža samaj prahułki žančyna sutyknułasia jašče i z alenievymi kryvasmokami, jakich taksama nazyvajuć łasinymi muchami. Pavodle jaje słoŭ, hetyja nasiakomyja prylaplajucca da tvaru tak mocna, što ich davodzicca adździrać, byccam skotč.
«Heta niejki kašmar. Napeŭna, heta moj apošni pachod u les — prynamsi, sioleta», — skazała Maryna.
U Smalavickaj centralnaj rajonnaj balnicy nahadali, što paśla ŭkusu nasiakomaha treba ŭvažliva sačyć za svaim samaadčuvańniem. Kali źjaŭlajecca aciok tvaru, vusnaŭ abo jazyka, stanovicca ciažka dychać, uźnikajuć mocnaja słabaść, hałavakružeńnie ci raspaŭsiudžanaja vysypka, nieabchodna terminova źviarnucca pa miedycynskuju dapamohu.
Ludziam ź ciažkaj alerhijaj na ŭkusy nasiakomych lekary rekamiendujuć mieć pry sabie pryznačany im aŭtainjektar z adrenalinam.
U Smalavičach budujuć niezvyčajny šmatfunkcyjanalny kompleks Smala. Maje vyhladać jak u Niderłandach
U Smalavičach zatapiła centr horada. Kamunalniki vinavaciać vilhotnyja survetki
Padčas pažaru ŭ Smalavickim rajonie zahinuli čatyry čałavieki
U Smalavičach rasijanin na dziciačaj placoŭcy napaŭ na školnika
Ciapier čytajuć
Elektronnuju «Biełaruskuju encykłapiedyju», stvoranuju jak prastoru «vierahodnych viedaŭ pra Biełaruś», cicha likvidavali razam z redakcyjaj. Kupu artykułaŭ pieradali Hihinu
Kamientary