Hanna Skryhan zaraz žyvie ŭ Varšavie, pracuje pa prafiesii — ekołaham, i ŭžo viedaje svabodu na smak. Jana padzialiłasia z sajtam Politzek.me svaimi nazirańniami i marami.
Hanna Skryhan. Fota: Politzek.me
Biełaruska Hanna Skryhan try razy emihravała praz palityku. Paśla 2020 hoda jana zvolniłasia z Mahiloŭskaha ŭniviersiteta, dzie była dacentkaj i zahadčycaj kafiedry. A ŭ 2021 hodzie KDB zacikaviŭsia mižnarodnym prajektam, jakim jana kiravała, tamu Hanna źjechała ŭ Rasiju. Paśla pačatku paŭnamaštabnaj vajny Rasii suprać Ukrainy pierajechała ŭ Polšču.
A zatrymali Hannu ŭ 2023 hodzie, kali jana pryjechała ŭ Biełaruś u adpačynak. Čamu jana tudy pajechała? Takoje niaprostaje rašeńnie Hanna pryniała paśla razmovy z mamaj, jakaja patelefanavała joj z mahiły baćki i raskazała pra svaju adzinotu. Toj emacyjny paryŭ i žadańnie abniać mamu kruta źmianili žyćcio hieraini.
Za pasty ŭ sacsietcy sud RB abvinavaciŭ jaje pa artykule Kryminalnaha kodeksa ŭ «raspalvańni sacyjalnaj varožaści». Hannu asudzili na dva hady pazbaŭleńnia voli. Jana była vypuščanaja ŭ vieraśni 2024 hoda i pakinuła Biełaruś paśla šasnaccaci miesiacaŭ źniavoleńnia i atrymanaha statusu «terarystki». Siońnia Hańnie Skryhan 50 hadoŭ i jana amal pryjšła da prytomnaści.
Hanna Skryhan. Fota: Politzek.me
Viartańnie śmiechu
Heta druhoje leta Hanny na svabodzie. Jana kaža, što tolki hetaj viasnoj adčuła sapraŭdnyja źmieny.
— Jak kažuć palaki, ja doszłam do siebie, heta značyć, pryjšła da prytomnaści.
«Tolki zaraz ja zaŭvažyła, što stała bolš rassłablenaja, pierastała być pastajanna napružanaj. Ja znoŭ šmat śmiajusia i žartuju».
Śmiech — heta łakmusavaja papierka stanu. Pavodle słoŭ Hanny, u jaje zaŭsiody było dobraje pačućcio humaru, jana abažała kałambury i aniekdoty, ale paśla vyzvaleńnia śmiech niby kudyści źnik. Viartańnie da siabie zaniało peŭny čas.
«Hod tamu ja razumieła, što nibyta ŭsio narmalna, ty funkcyjanuješ. Ale ŭnutry… štości niby było złamana».
Za apošni hod Hanna vyrašyła pytańni z dakumientami i lehalizacyjaj. Jana atrymała mižnarodnuju abaronu, skončyła terminovaje lačeńnie i znajšła pracu pa śpiecyjalnaści. Ale hałoŭnym dasiahnieńniem jana nazyvaje mienavita toje samaje viartańnie da siabie. I toje, što ŭ jaje znoŭ źjavilisia «prystupy» biespryčynnaha aptymizmu.
Hanna na pracy ŭ ofisie. Fota: Politzek.me
Turma adbiraje nie tolki čas
Kali Hanna vyjšła na svabodu, joj było sorak dzieviać. U hetym uzroście pačynać žyćcio nanova ciažka, pryznajecca jana.
«Pryjšłosia pryznać, što turma padzialiła ŭsio na «da» i «paśla».
Ja zabaraniła sabie dumać pra toje, jakim mahło b być žyćcio, kali b usiaho hetaha nie zdaryłasia».
Hanna kaža, što turma adbiraje nie tolki čas. Turma rušyć adčuvańnie bieśpierapynnaści ŭłasnaha žyćcia, pazbaŭlaje zvykłaj budučyni i prymušaje admovicca ad minułaha.
«Ty razumieješ, što bolš nie možaš apiracca na raniejšaje žyćcio. Usio zastałosia tam. Ja nie chacieła addavać sistemie svaju hodnaść, choć turma i sprabavała mianie złamać. Supraciŭleńnie sistemie stała tym miechanizmam, jaki dapamoh mnie vyžyć».
Hanna Skryhan. Fota: Politzek.me
Žadańnie viarnucca ŭ navuku źjaviłasia nie adrazu
Paśla vyzvaleńnia Hanna apynułasia ŭ Polščy. Kraina pryniała jaje, ale emihracyja ŭsio adno akazałasia davoli balučym vopytam.
«Abjektyŭna imihrant — heta čałaviek, jaki ryzyknuŭ pryjechać. I heta jaho prablemy. A ja da taho ž jašče tak i nie vyrašyła, kim stanu, kali «vyrastu».
U Biełarusi Hanna zajmałasia navukaj. Ale paśla źniavoleńnia joj zdavałasia, što da lubimaj spravy jana ŭžo nikoli nie zmoža viarnucca.
«Tolki hetaj viasnoj źjavilisia idei, žadańnie štości daśledavać i pisać. U niejki momant ja znoŭ adčuła smak da hetaha».
Hierainia zachaplalna raskazvaje pra doŭhi praces: jak jaje mozh adnaŭlaŭsia — vielmi pavolna, amal niezaŭvažna. Spačatku viarnułasia zdolnaść radavacca drobiaziam. Paśla — zdolnaść maryć. I tolki paśla hetaha — žadańnie stvarać štości novaje.
Heta aparat, kab haziravać vadu doma i nie kuplać płastyk. Fota: Politzek.me
«Nie mahu papłakać pa sabie»
U pieršy hod svabody spačatku jość taki pieryjad, jaki možna ŭmoŭna nazvać: «ja lažała». Hanna pryznajecca:
«Mnie było vielmi ciažka znajści pryčynu dla taho, kab prosta ŭstać z łožka».
Hanna žyła ŭ svajoj dački. Mienavita dačka nastajała na tym, kab byłaja palitźniavolenaja pačała chadzić da psichaterapieŭta.
Pavoli źjavilisia siły vychodzić na prahułki, na pachody ŭ muziei i parki. Paśla Hanna zakazała sabie novyja akulary, bo zrok u turmie značna pahoršyŭsia.
Praz paŭhoda Hanna zmahła žyć samastojna.
«Da hetaha ŭ mianie nie było žadańnia navat hatavać dla siabie. A paśla pačałosia toje, što ja nazyvaju «hniezdavańniem»: pierajezd, uładkavańnie kvatery, kupla rečaŭ, stvareńnie ŭłasnaj prastory. Źjavilisia zaniatki: kursy polskaj movy, składańnie reziume, paśla ja stała šukać pracu.
Toje, što ŭ mianie źjavilisia kvietki, značyć, što ciapier tut moj dom», — pryznajecca Hanna Skryhan.
Fota: Politzek.me
Praz vosiem-dzieviać miesiacaŭ psichaterapii Hanna zrazumieła, što ŭžo moža žyć dalej samastojna. Choć niekatoryja nastupstvy paśla pieražytaha vopytu jašče zastajucca.
«Ja dahetul vielmi tryvožny čałaviek i pju miełatanin, kab spać. Ja dahetul nie mahu papłakać pa sabie. Tolki pa kimści inšym».
«Prosta ja — nie miascovaja»
Pa prafiesii Hanna — ekołah, kandydatka hieahrafičnych navuk. Jana była ŭ Biełarusi dacentkaj i zahadčycaj kafiedry ŭniviersiteta, kiravała rehijanalnym adździaleńniem «Ekaprajekta». Jana lubić śfieru ekałohii i ŭrbanistyki i prykłała šmat sił dla taho, kab zastacca ŭ prafiesii. Siońnia jana pracuje ŭ nievialikaj polskaj kampanii, jakaja dapamahaje biznesu vykonvać jeŭrapiejskija ekałahičnyja patrabavańni. Hanna zaraz na vyprabavalnym terminie. Jana raskazvaje, što znajści hetuju pracu było zusim niaprosta.
«Byli situacyi, kali tabie dajuć zrazumieć: sprava nie ŭ tym, što ty kiepski śpiecyjalist. Prosta ty — imihrant».
Hanna nikoha nie abvinavačvaje. Jana pryznaje, što kankurencyja na polskim rynku pracy vialikaja, i pracadaŭcu časta praściej uziać miascovaha kandydata.
«Pošuk pracy pa śpiecyjalnaści staŭ doŭhim i balučym pracesam, asabliva paśla turmy, kali kožnaja tvaja novaja paraza ŭsprymajecca značna vastrej».
Dom tam, dzie lubimyja kvietki
Kaliści Hanna Skryhan sprabavała zrabić rodny Mahiloŭ bolš zialonym i ekałahičnym. Jana maryła, kab Mahiloŭ staŭ ciulpanavaj stalicaj Biełarusi, kab u horadzie źjaviŭsia dendraryj, dzie školniki mahli b navučycca adroźnivać klon ad biarozy. Ale, na žal, pavodle słoŭ ekołaha, pakul što plitka značna tańniejšaja za hazon.
«Aharodzik» ekołaha na varšaŭskim bałkonie. Fota: Politzek.me
Hetaj viasnoj Hanna źjeździła na varšaŭskaje Pole Makatoŭskaje, kab pafatahrafavać palany krokusaŭ.
«Ja liču kvietki adnym z samych daskanałych bijałahičnych vidaŭ. A jašče ŭ hetym hodzie ŭ mianie źjaviŭsia svoj «aharod».
U kvatery, dzie jana žyvie, rasstaŭlenyja pakajovyja raśliny. A na bałkonie astalavalisia łavanda i samšyt.
«Samšyt u Polščy zvyčajna kuplajuć na Vialikdzień. Doma jon pačaŭ zahinacca, ale ja jaho vyrašyła nie vykidać, a vysadzić na bałkonie, i hladzicie, jon užo pryjšoŭ da prytomnaści. A łavanda papierła navat biez padkormki!
Ale naohuł, toje, što ŭ mianie źjavilisia kvietki tut, u Varšavie, aznačaje dla mianie adno — hety horad staŭ maim domam».
Hanna nie sumuje pa Biełarusi, ale vielmi sumuje pa ludziach. Fota: Politzek.me
Hanna pryznajecca, što nie sumuje pa Biełarusi. Akazałasia, što ciažka nastalhiravać pa dziaržavie, jakaja zapisała jaje ŭ tak zvanyja «terarysty» za toje, što jana nie padtrymlivaje vajnu.
Ale Hanna vielmi sumuje pa ludziach. Pa blizkich. Pa tym žyćci, jakoje niemahčyma viarnuć.
Padčas źniavoleńnia mienavita ŭspaminy pra Frosiu dapamahali pieražyć ciažkija momanty, jany stali psichałahičnaj aporaj dla palitźniavolenaj.
«Viedajecie, kali tam stanaviłasia zusim kiepska, ja ŭjaŭlała, jak hładžu maju Frosiu, jakaja ŭ jaje miakkaja poŭść…»
Paśla vyzvaleńnia Frosia paznała haspadyniu adrazu. Ale dva tydni mocna «kryŭdziłasia». Hanna śmiajecca:
«Ale paśla ja była prabačanaja! A pieršy čas Frosia strašna nie lubiła, kali ja sychodziła. I zaraz taksama nie lubić, ale ŭžo zvykłasia i trochi rassłabiłasia».
Hanna łaskava nazyvaje kotku «bahiniaj ź niezadavolenym tvaram» i padzialaje lubyja zaściarohi Frosi i jaje niežadańnie pakazvać puzik nieznajomym ludziam.
Hanna kaža, što źmianiłasia. Jana stała bolš aściarožnaj i mienš daviaraje ludziam.
«Dabrejšaj ja dakładna nie stała! Ja była čałaviekam, jaki imknuŭsia ŭsim dapamahać. Ciapier ja bolš nie ŭmiešvajusia, pakul mianie pra heta nie paprosiać».
Turma vučyć praličvać nastupstvy, być bolš ćviordaj i bolš dumać pra ŭłasnyja intaresy. Ale pry hetym Hanna nie vieryć, što samo pa sabie źniavoleńnie zdolnaje zrabić čałavieka kiepskim.
«Turemny vopyt prosta ahalaje i ŭzmacniaje toje, što ŭžo jość unutry kožnaha čałavieka».
Pa jaje słovach, mnohija palitźniavolenyja navat u samych ciažkich umovach zastavalisia nievierahodna dobrymi ludźmi. Hanna sumna ŭśmichajecca:
«U ich prosta nie było złości! Joj nie było z čaho vyraści!»
U źniavoleńni źjaŭlajecca asablivaja blizkaść miž ludźmi. Kali źjaŭlajecca davier i padtrymka, to i samaja zvyčajnaja razmova pra knihi, filmy ci mary stanovicca dla źniavolenych sapraŭdnym ratavańniem.
«O, heta była ŭnutranaja emihracyja! Navat maleńkaja i niby niaznačnaja dapamoha, cukierka ci zubnaja pasta nabyvajuć vielizarnuju kaštoŭnaść dla čałavieka, jakomu ničoha nie pieradali».
Takaja družba byvaje macniejšaj, čym taja, jakaja zaradziłasia na svabodzie. U kałonii ŭ Hanny źjaviłasia siabroŭka — Kacia Bachvałava (Andrejeva), ź jakoj možna było pahavaryć pra knihi i padarožžy. U palitźniavolenych źjaviłasia ahulnaja mara: jak na svabodzie jany abdymucca na prystupkach sabora Śviatoha Stefana ŭ Budapiešcie. Hanna spadziajecca, što adnojčy heta mara spoŭnicca.
Kab namalavać śviatło, treba malavać i cień
Hanna maluje — pakul dla siabie. Jana pakazvaje svaje raboty i raskazvaje, što vielmi škaduje, kali nie traplaje na niejkija majstar-kłasy pa malavańni.
Akvarelnyja malunki Hanny. Fota: Politzek.me
«A dačka mnie kaža, što para ŭžo pradavać svaje karciny. Naohuł, heta nievierahodna zachaplalny zaniatak i praces. Akvarel pracuje sama! I ty nie maluješ pa fakcie. Tut treba dać sabie volu i nie prapisvać vielmi dakładna ŭsio.
«A kab namalavać śviatło, treba taksama namalavać i cień!»
Hanna pakazvaje malunki: rybki, kvietki, halinka mahnolii, jakuju jana namalavała zusim niadaŭna. A jašče jana vielmi lubić malavać architekturu.
«U mianie tut cełaja padborka, ja maluju Charvatyju. Kali zmahu, ja pajedu ŭ adpačynak voś siudy. Chaču ŭ taki voś jaki-niebudź bieły dvoryk, z kvietkami. I kab dzieści ŭdalečyni było mora».
A voś tyja samyja charvackija dvoryki, kudy Hanna adnojčy maryć źjeździć. Fota: Politzek.me
Kali vy chočacie nabyć pracu Hanny Skryhan, to voś jaje akaŭnt u Instahramie — instagram.com/skryhan.
Svaboda pachnie lipaj
Na pytańnie, čym pachnie svaboda, Hanna adkazvaje, praktyčna nie razdumvajučy:
«Lipaj! Kvitniejučaj lipaj!»
Heta byŭ adzin ź pieršych pachaŭ, jakija Hanna adčuła paśla vyzvaleńnia.
Pach kvitniejučaj lipy — heta pach svabody dla Hanny Skryhan. Fota: Politzek.me
«Ciapier ja śpiecyjalna buduju maršruty prahułak tak, kab prachodzić pad kvitniejučymi duchmianymi lipami».
A jaki ŭ svabody smak? Hanna ŭśmichajecca:
«Dla mianie smak svabody — heta smak picy! Z syram, salami i viandlinaj.
Viedajecie, praź niekalki tydniaŭ paśla pryjezdu ŭ Varšavu my z dačkoj doŭha hulali pa horadzie, razmaŭlali, a paśla zajšli ŭ kaviarniu i zakazali picu. I mienavita hety smak nazaŭsiody źviazaŭsia ŭ mianie sa svabodaj.
Paśla šasnaccaci miesiacaŭ źniavoleńnia, statusu «terarysta», stračanaha času, svaboda akazałasia dziŭna prostaj.
Svaboda pachnie kvitniejučymi drevami. I na smak nahadvaje picu, jakuju jasi razam ź blizkim čałaviekam, viedajučy, što bolš nichto nie zmoža adabrać hety viečar.
Druhoje leta na svabodzie. Fota: Politzek.me
Na patreby Hanny Skryhan na płatformie «Bajsoł» abviaścili zbor. Padtrymać jaje možna pa spasyłcy.
U Krasnajarskim krai na viasielli vybuchnuła bojka. Žanich u mahile, zabojca — na «SVA»1515
«Jość u Biełarusi ludzi, jakim nie padabajecca rasijski ściah, saviecki ściah». Rasijaninu na BMW Ch7 ź niamieckimi numarami paškodzili aŭto ŭ Minsku4141
U Mirskim zamku adnavili italjanski sad XVIII stahodździa. Jon adkryjecca ŭžo ŭ vieraśni33
U Mirskim zamku adnavili italjanski sad XVIII stahodździa. Jon adkryjecca ŭžo ŭ vieraśni3
«Ludzi bačyli, što raźbirajuć nie dreva, a parachno». Katalicki aktyvist zastupiŭsia za navahrudskich manašak1010
«Ludzi bačyli, što raźbirajuć nie dreva, a parachno». Katalicki aktyvist zastupiŭsia za navahrudskich manašak10
Prapahanda pryčapiłasia da «darahoha» hadzińnika Łatuški. Toj raskazaŭ, što heta za madel nasamreč
Hałoŭnaje
«Jość u Biełarusi ludzi, jakim nie padabajecca rasijski ściah, saviecki ściah». Rasijaninu na BMW Ch7 ź niamieckimi numarami paškodzili aŭto ŭ Minsku4141
Kamientary