Łukašenka spadziajecca pierazapuścić adnosiny z Zachadam pry Trampie. Voś što napisaŭ pra jaho blizki paplečnik Trampa
Paśla pieramohi Trampa Alaksandr Łukašenka, padobna, spadziajecca na pierazapusk adnosin z Zachadam. Jon pavinšavaŭ novaabranaha prezidenta ZŠA i nazvaŭ jaho pieramohu «asabistym podźviham». Mienavita pradstaŭniki administracyi Trampa ŭ minułym jeździli ŭ Minsk. Heta daradca Trampa pa nacyjanalnaj biaśpiecy Džon Bołtan i dziaržsakratar ZŠA Majk Pampiea. Cikava toje, jak toj vizit i ŭspryniaćcie Łukašenki Pampiea apisaŭ u miemuarach.

Majk Pampiea prylataŭ u Minsk — u pačatku 2020 hoda. Tady jon zajaviŭ, što ZŠA nie patrabujuć ad Biełarusi vybirać miž Rasijaj i Zachadam. Jon taksama skazaŭ, što prahres Biełarusi ŭ pytańniach pravoŭ čałavieka, svabody presy i ŭzmacnieńnia roli hramadzianskaj supolnaści — adziny varyjant dla poŭnaha źniaćcia sankcyj. U Minsku jon sustreŭsia nie tolki z Łukašenkam, ale i z pradstaŭnikami hramadzianskaj supolnaści, siarod jakich byŭ budučy nobieleŭski łaŭreat Aleś Bialacki, i naviedaŭ Park vysokich technałohij, pra jaki vielmi vysoka adhuknuŭsia.
Da pasady kiraŭnika dypłamatyčnaha viedamstva ZŠA Pampiea ŭznačalvaŭ Centralnaje raźviedvalnaje ŭpraŭleńnie — na abiedźvie pasady jaho pryznačyŭ Donald Tramp u čas svajho prezidenctva. Ciapier Pampiea ličycca adnym z hałoŭnym zamiežnapalityčnych daradcaŭ Trampa.
I miarkujecca, što jon moža zaniać vysokuju pazicyju ŭ novaj administracyi pry Trampie. Mahčyma, jon stanie ministram abarony.
Pampiea apisaŭ toj vizit u miemuarach «Nikoli nie adstuplu ni na krok: zmahajusia za Amieryku, jakuju lublu». Voś što jon zhadvaŭ pra pajezdku ŭ Minsk i Łukašenku:
«U studzieni 2020 ja staŭ pieršym dziaržaŭnym sakratarom za 25 hadoŭ, jaki naviedaŭ Biełaruś, krainu, jakoj amal 30 hadoŭ kiravaŭ dyktatar i jakaja siońnia znachodzicca ŭ kabalnym rabstvie va Uładzimira Pucina.
Na praciahu niekalkich miesiacaŭ my atrymlivali sihnały pra toje, što prezident Alaksandr Łukašenka sprabuje dystancyjavacca ad Rasii.
Ja nie byŭ u zachapleńni ad idei sustrečy z tyranam, ale mnie nie soramna skazać, što hrubyja hieapalityčnyja intaresy važniejšyja za dypłamatyčny strach «lehitymacyi» kahości kštałtu Łukašenki.
Maja sustreča z Łukašenkam była ŭ niejkim sensie praduktyŭnaj. Ja skazaŭ jamu, što Amieryka hatova pastaŭlać pryrodny haz u jaho krainu, kab pakłaści kaniec jaho zaležnaści ad rasiejcaŭ. My płanavali pryznačyć našaha pieršaha pasła z 2008 hoda — krok, jaki taksama dapamoh by ŭmacavać chrabry kaściak kamandy, jakaja absłuhoŭvała pasolstva ZŠA ŭ Minsku pad pastajannym biełaruskim i rasijskim nahladam.
A potym usio pajšło napierakasiak. Na sustrečy ŭ nietrach svajho pałaca jon havaryŭ napyšliva. Maje kalehi dumali, što, raz naša zakrytaja sustreča zaciahnułasia, usio prajšło pazityŭna. Nasamreč jon mnie vynosiŭ mozh raskazami pra roznych ujaŭnych vorahaŭ i teoryi zmoŭ. Projdzie čas, i vyjavicca, što Łukašenka nikoli ŭsurjoz nie mieŭ namieru pravodzić reformy, i siońnia jon niespraviadliva trymajecca za ŭładu».
Pampiea dadaŭ taksama, što «dziaržsakratar, jaki nie hatovy iści na ryzyki, nie budzie mieć vialikaha pośpiechu».
«Sojevyja ekstremisty pavinny adpracavać misku kłubnic». Skardziŭsia na ŭmovy pracy ŭ KDB, a ciapier uciuchvaje treninhi siłavikam — chto taki Anton Šabunievič
Kamientary