U repartažy BT pakazali kadry z učarašniaj pracoŭnaj pajezdki Alaksandra Łukašenki ŭ Kaściukovicki rajon. Toj pryjechaŭ na pole acanić, jak pracuje sielhastechnika.

«A dzie ministr? Nu, šukaj ziernie. Ci ty ŭžo zabyŭ?» — skazaŭ Łukašenka, pakazvajučy na ziamlu.
«Nu, što ž ja zabyŭ?» — ministr sielskaj haspadarki Siarhiej Bartaš u kaściumie vybieh napierad, prysieŭ i staŭ rukoj adkopvać ziamlu.

Paralelna Łukašenka pavučaŭ jaho, ci nie zabyŭ toj, na jakoj hłybini pavinna sadžacca ziernie. Inšyja čynoŭniki schililisia nad ministram, niby inśpiektujučy i kanśpiektujučy ŭ pamiaci.
Paśla hetaha Bartaš pachvaliŭ ajčynnuju siejałku, jakaja pracuje na poli, a inšy funkcyjanier zakidaŭ hradu ziamloj i pryhładziŭ jaje.
-
«Ideja ŭźnikła paśla zvanka vybarščycy». Biełaruskaja deputatka stvaryła sajt z tysiačami mahił
-
Arhanizacyja, jakoj kiruje Šunievič, pachvaliłasia čarhovym zabojstvam — čyrvanaknižnaj rysi
-
«Nu, poobŝaliś dva zeka niemnoho. Začiem žie za eto nakazyvať stroho?» Vinahradaŭ u kałonii pisaŭ vieršavanyja tłumačalnyja. Što jamu za heta było?
Ciapier čytajuć
«Jak Volski prychodziŭ ź pieratrusam da Kołasa, a Krapiva i Hlebka danosili na kaleh». Apublikavanyja žachlivyja ŭspaminy Ryhora Biarozkina pra represii 1920—1940-ch
Kamientary