Rasijski žurnalist pra novuju knihu Horvata: Dla jaho i Prudok, i Paryž — častka adzinaj prastory, a što jamu moža prapanavać Rasija?
Piša rasijski žurnalist Maksim Harunoŭ.

Dačytaŭ novuju knihu Andreja Horvata «Premjera». Chto nie ŭ kursie, heta taki modny biełaruski piśmieńnik. Słužyŭ dvornikam u teatry Kupały, potym kinuŭ mastactva, źjechaŭ u viosku, zavioŭ kazu i błoh, i ciapier jaho lubić ŭsia prahresiŭnaja moładź Biełarusi.
U jaho kaśmičnyja tyražy pa 10 000 asobnikaŭ. Na svaje vočy bačyŭ čarhu pa jaho pieršuju knihu. Piša stroha pa-biełarusku.
Novaja kniha — pjesa pra toje, jak u teatry Kupały staviać śpiektakl pa jaho scenary.
Samaja cikavaja dla mianie častka — taja, dzie Horvat jedzie ŭ Paryž.
Nasamreč jon nie jedzie ŭ Paryž.
Kali ludzi «jeduć u Paryž», u ich nie byvaje takoha ahłušalnaha zachapleńnia. U Horvata emocyi pilihryma, jon vypraŭlajecca ŭ pilihrymku. Paryž dla jaho — jak Chram Truny Haspodniaj dla viernika.
Detal — padčas pajezdki jaho mučyć strach, što Paryža niama.
— Kali b Paryž isnavaŭ, tam žyli b usie. Kali ŭsie nie žyvuć u Paryžy, značyć jaho niama.
U Horvata vielmi ščylny, nasyčany tekst. Ni składu lišniaha. Ale, kali jon piša pra Paryž, jaho tekst rassypajecca, stanovicca prazrystym i paetyčnym, jak u mistyka, jaki pieražyŭ azareńnie.
Horvat horača zakachany ŭ Jeŭropu. Pry hetym, u jaho niama nieprymańnia adnosna ułasnaj vioski i Minska. Na jaho mientalnaj karcie hłuchaja paleskaja vioska z kazoj i Minsk — heta daloka ad Paryža, ale ŭ paryžskaj arbicie.
Chutčej za ŭsio, Horvat ahučyŭ supolnaje mierkavańnie maładych biełarusaŭ pra siabie i svaju krainu. Kali b heta było nie tak, jaho nichto b nie čytaŭ.
P.S. pra «hłybokuju intehracyju». Rasija prapanuje Horvatu zamiest Paryža pajechać u Pietuški. Z čamadanam harełki i «bojaryšnika», zamiest bahieta i butelki vina. Nie ŭpeŭnieny, što jamu i jaho čytačam heta spadabajecca.
Kamientary