Apošni raz udavu zasnavalnika Tut.by Juryja Zisiera, viadomaha kulturołaha Juliju Čarniaŭskuju bačyli dniom 18 maja ŭ pryjomnym adździaleńni Haradskoj kliničnaj balnicy №1 Minska.

reform.by
Čarniaŭskaja paśpieła paviedamić, što pieraniesła hipiertaničny kryz, ale ad špitalizacyi admoviłasia. U balnicy pobač ź joj znachodziŭsia apieratyŭnik.
Uviečary stała viadoma, što Čarniaŭskuju adpuścili z balnicy, ale kudy jaje pavieźli, nie viedajuć ni svajaki, ni advakat.
Pažyłaja maci Julii Čarniaŭskaj žyvie ŭ Minsku, dačka — u Izraili.
Vosiem zatrymanych i mała jasnaści. Voś što viadoma pra situacyju z Tut.by na hety momant
-
«Ideja ŭźnikła paśla zvanka vybarščycy». Biełaruskaja deputatka stvaryła sajt z tysiačami mahił
-
Arhanizacyja, jakoj kiruje Šunievič, pachvaliłasia čarhovym zabojstvam — čyrvanaknižnaj rysi
-
«Nu, poobŝaliś dva zeka niemnoho. Začiem žie za eto nakazyvať stroho?» Vinahradaŭ u kałonii pisaŭ vieršavanyja tłumačalnyja. Što jamu za heta było?
Ciapier čytajuć
«Jak Volski prychodziŭ ź pieratrusam da Kołasa, a Krapiva i Hlebka danosili na kaleh». Apublikavanyja žachlivyja ŭspaminy Ryhora Biarozkina pra represii 1920—1940-ch
«Jak Volski prychodziŭ ź pieratrusam da Kołasa, a Krapiva i Hlebka danosili na kaleh». Apublikavanyja žachlivyja ŭspaminy Ryhora Biarozkina pra represii 1920—1940-ch
Sumleńnie, kachańnie, koły piekła i halivudski finał. U siamji budaŭnika i biblijatekarki z Pružanskaha rajona Ihara i Julii Łaptanovičaŭ aryštavali spačatku jaho, paśla — jaje, a paśla i babulu
Kamientary