«Biełaruś 1»: Maryju Kaleśnikavu zatrymali na miažy z Ukrainaj
Telekanał «Biełaruś 1» u svaim telehram-kanale paviedamiŭ, što Anton Radniankoŭ i Ivan Kraŭcoŭ «hetaj nočču źbiehli za miažu».
«Ciapier jany znachodziacca na terytoryi Ukrainy. Ich kaleha Maryja Kaleśnikava sprabavała niezakonna pakinuć terytoryju Respubliki Biełaruś, ale była zatrymanaja na miažy» — havorycca ŭ paviedamleńni.
U Dziaržpamiežkamitecie nie zmahli paćvierdzić hetuju infarmacyju, paŭtaryŭšy, što pamiežny kantrol prajšli ŭsie troje.
Ukrainskija ŚMI spasyłajucca ŭ svaju čarhu na infarmacyju Pamiežnaha kamiteta Biełarusi.
Nahadajem, ranicaj 7 vieraśnia nieviadomyja ludzi ŭ centry Minska pasadzili Maryju Kaleśnikavu ŭ mikraaŭtobus z nadpisam «Suviaź» i pavieźli ŭ nieviadomym kirunku. Taksama na suviaź pierastali vychodzić pradstaŭniki Kaardynacyjnaj rady Anton Radniankoŭ i Ivan Kraŭcoŭ. Paźniej stała viadoma, što ŭ kvatery Ivana Kraŭcova supracoŭniki DFR KDK praviali pieratrus.
Uviečary rodnyja Maryi Kaleśnikavaj padali ŭ milicyju zajavu ab jaje źniknieńni. U milicyi zajavu pryniali.
Ciapier čytajuć
«Jak Volski prychodziŭ ź pieratrusam da Kołasa, a Krapiva i Hlebka danosili na kaleh». Apublikavanyja žachlivyja ŭspaminy Ryhora Biarozkina pra represii 1920—1940-ch
«Jak Volski prychodziŭ ź pieratrusam da Kołasa, a Krapiva i Hlebka danosili na kaleh». Apublikavanyja žachlivyja ŭspaminy Ryhora Biarozkina pra represii 1920—1940-ch
Sumleńnie, kachańnie, koły piekła i halivudski finał. U siamji budaŭnika i biblijatekarki z Pružanskaha rajona Ihara i Julii Łaptanovičaŭ aryštavali spačatku jaho, paśla — jaje, a paśla i babulu
Kamientary