Anton Cialežnikaŭ źniaŭ film pra biełarusa, jaki vajuje na Danbasie za Ukrainu VIDEA
«Biłorus» – novaja stužka režysiora Antosia Cialežnikava, aŭtara rezanansnaha filmu pra «Pravy ciektar» «Dobraachvotniki».
Hieroj filmu naradziŭsia va ŭschodniaj Biełarusi. Jon byŭ na Majdanie, a ciapier biare ŭdzieł u bajavych dziejańniach niedaloka ad Daniecku. Biełarus zmahajecca ŭ šerahach dobraachvotnickaha korpusu «Pravy siektar» – vajskovaj adzinki, jakoju rasiejskaja prapahanda pužaje svaich suhramadzianaŭ. Hałoŭny hieroj ryzykuje svaim žyćciom dziela volnaj i niepadzielnaj Ukrainy, bo vieryć, što ad hetaha budzie zaležać los i jahonaj ajčyny – Biełarusi.
Na Danbasie na ŭkrainskim baku vajujuć kala 100 biełarusaŭ. Što matyvuje maładych chłopcaŭ uziać zbroju ŭ ruki, raspaviadaje režysior filmu Antoś Cialežnikaŭ:
«Jašče niejkich 25 hadoŭ tamu nasielnictva SSSR nie zadavałasia pytańniami, što rabili ich suajčyńniki padčas hramadzianskaj ŭ Ispanii, Vjetnamie, Jehipcie ci Afhanistanie. Usio heta pryhoža nazyvałasia «internacyjanalnym abaviazkam». Čamu našyja narody byli abaviazanyja addavać svajo žyćcio, nichto nie moža patłumačyć dahetul
Zatoje asabista ja liču, što ciapier dla biełarusaŭ takaja sapraŭdnaja internacyjanalnaj salidarnaść adbyvajecca nie dzieści ŭ Afrycy ci na Blizkim Uschodzie, a tut, u našych susiedziaŭ ukraincaŭ. Kramloŭskija ŭłady raźviazali čarhovuju bratazabojčuju vajnu. Na poklič serca jašče ŭ časy Jeŭramajdanu va Ukrainu pryjechali dziasiatki biełarusaŭ, jakija pabačyli ŭsiu niespraviadlivaść, jakaja adbyvałasia ŭ toj čas va Ukrainie, jany bačyli jaskravyja paraleli režymu Janukoviča i ciapierašniaha režymu ŭ našaj krainie. Adnak pieramoha Majdanu stała i pačatkam vajny na ŭschodzie Ukrainy, i šmat jakija biełaruskija patryjoty nie zmahli pakinuć u hety ciažki čas bratni narod, pryjechali i novyja.
Hetyja ludzi ćviaroza ŭśviedamlajuć, što ad taho, ci pieramoža Ukraina ŭ hetaj biaźlitasnaj vajnie, zaležyć naŭprost i budučynia Biełarusi, ci «ruski mir» nie pahłynie nas nastupnymi. Achviarujučy svaim žyćciom, jany mohuć ćviorda raźličvać na ŭzajemnuju salidarnaść i padtrymku ŭkrainskaha narodu».
Pieśnia «Nie zdavajsia!» i muzyka, jakaja hučyć u filmie, napisanaja Alesiem Čarkašynym, bardam, biełaruskim vałancioram-kapiełanam va Ukrainie, ź jakim režysior paznajomiŭsia na froncie.
Žaŭnier z pazyŭnym «Biłorus» nie maje ŭkrainskaha hramadzianstva, i z pravavoha hledzišča jahonaje pierabyvańnie na froncie nielehalnaje. Jon nie moža raźličvać ni na ŭznaharody, ni na piensiju.
Ciapier čytajuć
«Uźnikajuć ujaŭleńni, što palitviaźni musiać być stojkimi, sabranymi, udziačnymi. A realnaść roznaja». Pahavaryli ź ludźmi, jakija vodziać departavanych litaralna za ruku
Kamientary