Na stužcy navinaŭ BiełTA hetyja dźvie naviny iduć adna pad adnoj.
Spačatku, što pavodle daručeńnia Łukašenki pravodzicca pravierka bajavoj hatoŭnaści Uzbrojenych sił, a praz čatyry chviliny źjaviłasia navina, što sałdat terminovaj słužby, jaki źbieh z vojska, mocna parezaŭ štyk-nažom pradaŭščycu ŭ mahazinie.
Tak supała.
Ciapier čytajuć
Kala Safii ŭ Połacku pastavili pomnik lotčykam Ničyparčyku i Kukanienku. Ale navat nie samalot toj madeli, na jakoj jany zahinuli, a aerapłan stalinskaha času
Kamientary