U Lepielskim rajonie z bałota vyciahvali piensijanierku, jakaja praviała tam bolš za sutki
77-hadovuju žycharku vioski Kvietča šukali bolš za sutki. Bałocistaja miascovaść istotna ŭskładniła ratavalnuju apieracyju.

Ratavalnaja apieracyja na bałocie. Skrynšot videa MNS
Jak paviedamlaje MNS, sihnał ab źniknieńni pastupiŭ 12 vieraśnia: susiedka žančyny nabrała 101, kali zaŭvažyła, što taja nie viarnułasia z hryboŭ.
Da pošukaŭ adrazu dałučylisia ratavalniki. Spačatku im udavałasia padtrymlivać suviaź ź piensijanierkaj pa telefonie, ale nieŭzabavie jana spyniłasia. Bałocistaja miascovaść istotna ŭskładniła apieracyju.
Uviečary 13 vieraśnia žančynu adšukali ŭ lesie. Niahledziačy na toje, što jana praviała na choładzie i ŭ syraści bolš za sutki, zdaroŭju piensijanierki ničoha nie pahražaje, miedyčnaja dapamoha joj nie spatrebiłasia.
Ciapier čytajuć
«Jak Volski prychodziŭ ź pieratrusam da Kołasa, a Krapiva i Hlebka danosili na kaleh». Apublikavanyja žachlivyja ŭspaminy Ryhora Biarozkina pra represii 1920—1940-ch
«Jak Volski prychodziŭ ź pieratrusam da Kołasa, a Krapiva i Hlebka danosili na kaleh». Apublikavanyja žachlivyja ŭspaminy Ryhora Biarozkina pra represii 1920—1940-ch
Sumleńnie, kachańnie, koły piekła i halivudski finał. U siamji budaŭnika i biblijatekarki z Pružanskaha rajona Ihara i Julii Łaptanovičaŭ aryštavali spačatku jaho, paśla — jaje, a paśla i babulu
Kamientary