Pamierła ciešča Łukašenki, jakuju jon ličyŭ «druhim čałaviekam paśla maci»
Paśla ciažkaj chvaroby pamierła Alena Žaŭniarovič, ciešča Alaksandra Łukašenki, jaki nazyvaŭ jaje «druhim čałaviekam paśla maci». Joj było 90 hadoŭ.
Pra heta «Našaj Nivie» paviedamili žychary vioski Vialiki Miažnik Škłoŭskaha rajona, dzie jana praviała amal usio žyćcio.

Alena Žaŭniarovič naradziłasia ŭ Vialikim Miežniku. Niejki čas žyła na Vilejščynie, ale paśla śmierci baćkoŭ viarnułasia ŭ rodnuju chatu razam z mužam Radzivonam (vychadcam z Bresta, pamior u 1983 hodzie).
Niekalki dziesiacihodździaŭ jana pracavała nastaŭnicaj biełaruskaj movy i litaratury, paśla namieśnicaj dyrektara ŭ škole ŭ susiedniaj Aleksandryi.
Vyhadavała dačok Halinu i Tamaru.

U pačatku 1970-ych dzieviacikłaśnica Halina pačała sustrakacca ź dziesiacikłaśnikam Alaksandram Łukašenkam, vučniem toj ža škoły. Paśla jany stali mužam i žonkaj.
Kiraŭnik krainy raskazvaŭ u intervju pra svaje blizkija adnosiny ź cieščaj:
«Fiodaraŭna dla mianie — siabar čałavieka, jak ja joj zaŭsiody kažu. (…) Heta dla mianie druhi čałaviek paśla maci. Kali b nie jana, to ja prezidentam by nie byŭ».
Kali ŭ 1990-ja Alaksandr Łukašenka pierajechaŭ u Minsk, žonka Halina zastałasia na małoj radzimie. Jany tak i nie raźvialisia.
U Aleny Žaŭniarovič pytalisia, ci nie škada joj dačku. «Nie. Jon [Alaksandr Łukašenka] dapamahaje joj, pavažaje, ličyć jaje prystojnaj žančynaj, samastojnaj», — adkazvała jana.

Kamientary