Pavodle słoŭ Łukašenki, hety orden ŭručajecca nievialikaj kolkaści palitykaŭ, jakija ŭnieśli značny ŭkład u raźvićcio biełaruskaj dziaržavy i pašyreńnie uzajemasuviaziaŭ. "Hetaja histaryčnaja ŭznaharoda — danina pavahi vam, Ilcham Hiejdaravič, i ŭsiamu azierbajdžanskamu narodu", — skazaŭ jon.
"Kali nam było vielmi ciažka, i pra heta viedaje ŭvieś biełaruski narod, my źviarnulisia da šerahu dziaržaŭ, i pieršym na našu prośbu adhuknuŭsia Azierbajdžan u asobie prezidenta. My heta dobra pamiatajem i nikoli nie zabudziem", — zajaviŭ Łukašenka, mahčyma, majučy na ŭvazie vyłučeńnie kredytu.
"U svoj čas my z Hiejdaram Alijevym zakłali padmurak supracoŭnictva našych krain, — adznačyŭ Łukašenka. — Ale ja tady navat nie moh padumać pra toje, što my tak značna zmožam prasunucca va ŭzajemaadnosinach. Za dziesiać hadoŭ my zrabili stolki, kolki nie zrabiła ni adna kraina ", — skazaŭ jon. Alaksandr Łukašenka padkreśliŭ, što ŭ adnosinach dźviuch krain niama nijakich prablem, jość tolki vielizarnyja zadačy, jakija treba vyrašać.
Ciapier čytajuć
«A 4‑j hadzinie nočy my zrazumieli, što sierviery prosta vyčyščanyja». Jarasłaŭ Ivaniuk raskazaŭ padrabiaznaści pra ataku na anłajn-biblijateku «Kamunikat»
Kamientary