Pra heta zajaviŭ siońnia Alaksandr Łukašenka, vystupajučy ŭ Radzie Fiederacyi Rasii ŭ Maskvie.

«Biełaruś Rasija nikoli nie stracić, kali jana adčuje dušu hetaha naroda, biełaruskaha naroda, a ja viedaju, ja ž pačaŭ ź ludziej starejšaha ŭzrostu, jany heta dobra adčuvajuć, jany viedajuć, my žyli ŭ adnoj dziaržavie», — skazaŭ Łukašenka.
Jon nahadaŭ skazanyja šmat hadoŭ tamu słovy, što Biełaruś nikoli nie dazvolić nanieści ŭdar u śpinu Rasii.
«My nie zdradžvajem hetamu abiacańniu i siońnia, nadziejna abaraniajučy i achoŭvajučy naš sajuz. My nie drejfujem ni ŭ adzin z bakoŭ, chacia niaredka asobnyja palityki, ekśpierty, žurnalisty dazvalajuć sabie takija abvinavačvańni. Biełaruś zaŭsiody pravodziła i pravodzić šmatviektarnuju i šmatpalarnuju źniešniuju palityku», — zajaviŭ jon.
Ciapier čytajuć
«Ja suprać. Movy, jakija pakinuli paśla siabie kałanizatary ŭ Afrycy, stali šlacham da cyvilizacyi». Aleksijevič adkazała, jak stavicca da admovy ad ruskaj movy va Ukrainie
«Ja suprać. Movy, jakija pakinuli paśla siabie kałanizatary ŭ Afrycy, stali šlacham da cyvilizacyi». Aleksijevič adkazała, jak stavicca da admovy ad ruskaj movy va Ukrainie
«Jak Volski prychodziŭ ź pieratrusam da Kołasa, a Krapiva i Hlebka danosili na kaleh». Apublikavanyja žachlivyja ŭspaminy Ryhora Biarozkina pra represii 1920—1940-ch
«Jak Volski prychodziŭ ź pieratrusam da Kołasa, a Krapiva i Hlebka danosili na kaleh». Apublikavanyja žachlivyja ŭspaminy Ryhora Biarozkina pra represii 1920—1940-ch
«U turmie ja lubiŭ vynosić śmiećcie». Historyja Mandeły, jaki razumieŭ, što niemahčyma zamanić voraha ŭ zasadu, kali nie viedaješ, jak myślać jaho hienierały
Kamientary