Minčanka viartajecca na radzimu paśla 23 hadoŭ žyćcia ŭ ZŠA. Bo dziaciej choča naradžać tolki tut — kab byli ruskamoŭnymi
Alaksandra Skrypko pierajechała ź Biełarusi ŭ ZŠA, kali joj było ŭsiaho šeść hadoŭ. Dziaŭčyna vyrasła ŭ Amierycy, sustreła tam muža-ŭkrainca. A ciapier jany budujuć dom u Biełarusi. Bo vyrašyli, što mienavita tut lepš naradžać dziaciej, kab tyja raśli ruskamoŭnymi.

Pra svaje pryhody Alaksandra raspaviadaje ŭ sacsietkach. Kaža, što vielmi mocna lubić ZŠA — i pryznaje, što hetaja kraina dała joj šmat. Ale ž śćviardžaje, što joj nie padabajecca toje, jak Amieryka apošnija hady źmianiajecca — i nie ŭ lepšy bok.
Dźmitryj — muž Alaksandry — ruskamoŭny (z ukrainskaj Vińnicy). Maŭlaŭ, u niejki momant jany prosta pahladzieli adno na adnaho i skazali: «A čamu b nie pierajechać u Minsk?». Pakul havorka nie idzie pra toje, kab vyjechać z ZŠA nazaŭsiody. Siamja płanuje pasprabavać pažyć u Biełarusi niekalki hadoŭ — a tam budzie bačna.

I pieršaj pryčynaj takoha rašeńnia Alaksandra nazyvaje budučych dziaciej.
— My hatovyja da dziaciej. My ŭžo čatyry hady ŭ šlubie i hatovyja. Ale my zusim nie hatovyja da taho, što pryjdziecca prajści maładym baćkam u Amierycy. My aboje pracujem, dapamohi pobač niama. Ni babul, ni dziadul. Ni toj samaj vioski, jakaja nieabchodna, kab vyraścić toje dzicia.
Druhaja pryčyna taksama źviazanaja ź dziećmi. Dla Alaksandry i jaje muža pryncypova, kab dzieci dobra viedali ruskuju movu. Pry hetym biełaruska dadaje:
— Ja chaču, kab jany viedali našu kulturu, razumieli, adkul jany. Ja sama praz heta prajšła. Baćka adpraŭlaŭ mianie na leta ŭ Biełaruś. Jon navat na hod mianie adpraviŭ, kab ja nie zhubiła ruskaj movy. Ja i pa siońnia ŭdziačnaja jamu za heta. Dla svaich dziaciej my b chacieli taho samaha i navat bolš.

Alaksandra pryznajecca, što ź dziacinstva maje niezakryty hieštalt. Pakolki baćka advioz jaje ŭ ZŠA davoli maleńkaj, jana b chacieła pažyć u Biełarusi «pa-sapraŭdnamu», a nie jak hościa — niekalki tydniaŭ ci miesiac. Dziaŭčyna nazyvaje Minsk lubimym horadam.
Padčas svaich pryjezdaŭ na radzimu Alaksandra naviedvaje teatry i restarany, fatahrafuje cytaty Łukašenki ŭ kramie ź jaho mierčam, hulaje pa lesie.
Muž Alaksandry, kali ŭpieršyniu pryjechaŭ z kachanaj u Minsk, adrazu palubiŭ radzimu žonki. Tamu ŭhavorvać na pierajezd jaho nie pryjšłosia.

Jašče adna pryčyna — dziaŭčyna ličyć, što ŭ Biełarusi miedycyna lepšaja za amierykanskuju, a tamu i naradžać tut joj budzie spakajniej.
— Ja viedaju, zaraz usie pahladziać na mianie i skažuć: «Usie jeduć naradžać u Amieryku, a ty naadvarot?!». Tak, ja naadvarot. Ja zaŭsiody hanaryłasia biełaruskaj miedycynaj. I naradžać ja chaču tolki ŭ Biełarusi.
Sioleta ŭ studzieni para nabyła ŭčastak u Biełarusi, a ŭ červieni ŭžo pačała budaŭnictva svajho doma.

U filmie «Djabał nosić Prada — 2» źniałasia biełaruska. Jana ihraje «znakamituju aktrysu» pobač z Merył Stryp
«Daviedalisia pra ciažarnaść žonki i nabyli kvitki»: biełarus dva tydni žyŭ na moście ŭ Mieksicy, kab trapić u ZŠA
Jabaćka pasprabavała patrolić biełarusa ź Ńju-Jorka. Ale sama sieła ŭ łužynu
Biełaruska z ZŠA napisała, što choča adpravić dačku u Minsk, tamu što ŭ «Amierycy niama takich utulnych dziciačych sadočkaŭ» — i paniesłasia
Kamientary