Na ŭčastku adkaznaści pamiežnaj zastavy «Maładziečanskaja» na litoŭskim kirunku dziažurny z dapamohaj intehravanaj sistemy achovy miažy zafiksavaŭ niezvyčajnaha parušalnika, paviedamlajecca na sajcie DPK.
«Niahledziačy na toje, što na asnoŭnych ściežkach mihracyi žyvioł u sihnalizacyjnaj sistemie aharodžy praduhledžanyja śpiecyjalnyja łazy dla bieśpieraškodnaha pieramiaščeńnia lasnych žycharoŭ, zaharadžalny płot na tryvałaść pravieryŭ łoś. Caru lasnoha huščaru terminova spatrebiłasia pierajści ŭ bok susiedniaj krainy. Nie vyklučana, što «parušalnik biez dakumientaŭ» sabraŭsia na vadapoj na bližejšuju raku Vilija. Mienavita pa joj u hetym rajonie i prachodzić dziaržaŭnaja miaža pamiž Biełaruśsiu i Litvoj», — raspaviali ŭ viedamstvie.
Charakterna, što štučny intelekt intehravanaj sistemy achovy miažy praanalizavaŭ charaktar pieraadoleńnia i nie padaŭ sihnał tryvohi na zastavu, biespamyłkova vyklučyŭšy ŭździejańnie čałavieka. Smarhonskija pamiežniki z dapamohaj kamier sačyli za rašučymi dziejańniami «parušalnika», dla jakoha dvuchmietrovaja aharodža nie stała surjoznaj pieraškodaj na šlachu.
«A 4‑j hadzinie nočy my zrazumieli, što sierviery prosta vyčyščanyja». Jarasłaŭ Ivaniuk raskazaŭ padrabiaznaści pra ataku na anłajn-biblijateku «Kamunikat»
Kamientary