Kolki tydniaŭ paśla hučnaha abrabavańnia ŭ Łuŭry — novyja niepryjemnaści: u biblijatecy muzieja adbyŭsia praciok vady, u vyniku čaho paciarpieli knihi.

Namieśnik administratara muzieja Frensis Stejnbok paviedamiŭ, što ad pracioku paciarpieła ad 300 da 400 pradmietaŭ, pieravažna knihi, padlik jašče praciahvajecca, piša Bi-bi-si.
Pavodle jaho, praciečka adbyłasia ŭ adździele jehiptałohii — paciarpieli knihi, jakimi karystajucca jehiptołahi, ale nivodnaje kaštoŭnaje vydańnie nie paciarpieła. Heta navukovaja dakumientacyja i časopisy pa jehiptałohii kanca XIX — pačatku XX stahodździa.
«Nivodny pradmiet kulturnaj spadčyny nie paciarpieŭ», — zapeŭniŭ Stejnbok.
Pavodle jahonych słovaŭ, knihi buduć vysušanyja, pierapleciennyja, adnoŭlenyja i viernutyja na palicy. «Na hety momant u nas niama niezvarotnych abo kančatkovych strat», — padkreśliŭ jon.
Pavodle infarmacyi Bloomberg, pryčynaj staŭsia praz pamyłku adkryty kłapan u hidraŭličnaj sistemie aciapleńnia i vientylacyi biblijateki. Sistema była sastarełaj i ŭžo niekalki miesiacaŭ adklučanaja, jaje płanavali zamianić.
Ciapier čytajuć
«Byŭ hałodny, jak z Aśviencima, nie jeŭ ni miasa, ni harodniny». Što viadoma pra śmierć babrujskaha žurnalista, na jakoha zaviali kryminalnuju spravu ŭ Polščy
Kamientary