Tapanimičnaja kamisija Nacyjanalnaj akademii navuk niadaŭna raspaŭsiudziła źviestki, što ź isnujučych u krainie amal 25 tysiač viosak prykładna adna tracina maje źmienienyja za savieckim časam nazvy. Paviedamlajecca, što asablivy bum pierajmienavańniaŭ prypaŭ na 1964-67 hady, chacia praces praciahvaŭsia ŭščylnuju da 1980-ch. Zaraz nabiraje moc advarotny praces. Specyjalisty nazyvajuć užo niekalki dziasiatkaŭ pasieliščaŭ, jakim viernutyja histaryčnyja nazvy.
Tapanimičnaja kamisija Nacyjanalnaj akademii navuk niadaŭna raspaŭsiudziła źviestki, što ź isnujučych u krainie amal 25 tysiač viosak prykładna adna tracina maje źmienienyja za savieckim časam nazvy. Paviedamlajecca, što asablivy bum pierajmienavańniaŭ prypaŭ na 1964-67 hady, chacia praces praciahvaŭsia ŭščylnuju da 1980-ch. Zaraz nabiraje moc advarotny praces. Specyjalisty nazyvajuć užo niekalki dziasiatkaŭ pasieliščaŭ, jakim viernutyja histaryčnyja nazvy.
Nasielnictva miadzielskaj vioski Narač zaraz zmahajecca za toje, kab joj viarnuli histaryčnuju nazvu – Kabylnik.
Raskazvaje paštaljonka Nina Karotkaja:
(Karotkaja: ) «My pa zvyčcy havorym svaim na telehrafie: «Heta – Kabylnik. Majem modu takoje słova skazać. Usim bolš zrazumieła. Bo heta naša vioska, a Narač – susiedni kurortny pasiołak. Chacia i tam raniej była Kupa. Nie kurortny pasiołak, a Kupa».
Nina Karotkaja ŭdakładniaje, što ŭ piśmovych dakumentach handlovaje miesca Kabylnik nahadvajecca ad ChV vieku. Piać razoŭ u hod tut adbyvalisia konnyja kirmašy. Pracavali kaścioł, carkva, synahoha, kramy, karčma, paštovaja stancyja.
Adnačasova miascovyja admaŭlajecca ad prapanovy Mienskaha abłvykankama nadać vioscy status haradzkoha pasiołku. Sytuacyju tłumačyć namieśnica staršyni sielsavietu Ludmiła Abłam:
(Abłam: ) «U nas prapisana 2,5 tysiačy čałaviek. Vioska maje 35 vulic. My možam być haradzkim pasiołkam. Ale nastaŭniki, baćki i vučni – suprać. Pry pastupleńni ŭ navučalnyja ŭstanovy dzieci atrymlivajuć dadatkovyja dva bały».
***
Toje, što ciapier jość mahčymaść viarnuć vioscy raniejšuju nazvu, spraŭdžvaje historyja biełaruskaha Paryžu. 18 lipienia hetaha hodu deputaty Pastaŭskaha rajsavietu adnahałosna pryniali rašeńnie viarnuć vioscy Navadruck nazvu Paryž. Raskazvaje karennaja žycharka Alena Vasilevič:
(Vasilevič: ) «Sam Napaleon Banapart daŭ hetuju nazvu ŭ 1812 hodzie 18 lipienia ŭ 12.30. Heta dakładny čas, kali Napaleon nazvaŭ naš Paryž Paryžam».
Surazmoŭca maje pretenzii da ŭłady. Jak kaža Alena Vasilevič, 33 hady tamu kamunisty źmianili nazvu vioski, a paśla vyniščali tut usio, što nahadvała pra dalokuju historyju:
(Vasilevič: ) «Voś zaraz ułady što natvaryli! Stałoŭku začynili, špital taksama. Naśmiešku nad ludźmi robiać. U nas dziciačy sadok, škoła, medyčny punkt, apteka. Nu ŭsio, što treba dla ahraharadka, jakija ciapier ŭvodziać u modu. Dyk naš razburajuć, a niedzie budujuć novyja. U Litvie chutar: try siamji žyvuć – Paryž! I ŭ ich jość Ejfeleva vieža, Jelisiejskija pali. U nas u Biełarusi–heta jašče ŭ 1973 hodzie było – nie padabaŭsia panski majontak. Nu i što, što jano panskaje? Ad jaho ničoha nie zastałosia! Ciapier adnaŭlajem frahmenty, dyk zapytvajusia ŭ najstarejšych: kolki voknaŭ było ŭ pałacy z adnaho boku, druhoha i treciaha?».
A što dumajuć pra źmienu nazvy vioski inšyja daśviedčanyja ludzi? Havoryć supracoŭnica Pastaŭskaha krajaznaŭčaha muzeju Lidzija Nievar:
(Nievar: ) «Mahčyma, što heta niejki cikavy momant. Ludziam cikava: «Naradziŭsia dzie? U Paryžy!» Ale ŭ nas svaja historyja. Navošta nam zavajoŭnika ŭchvalać?»
Słova – kiraŭnicy spravaŭ Pastaŭskaha rajvykankamu Volzie Myško:
(Myško: ) «Da prykładu, daviedki hetyja... Dla ludziej ich vielmi šmat daviadziecca šukać. «Dzie ty pracavaŭ?». «U Navadrucku». «Navadrucka niama!»
U pastaŭskim Paryžy na siońnia 375 žycharoŭ . Pryblizna kožny piaty –ź inšych miaścinaŭ, jak naprykład, Halina Viaršynina:
(Viaršynina: ) «Mnie biaz roźnicy. Ja nie adsiul rodam. Pa-mojmu, Navadruck lepš navat hučyć».
Źviartajusia da viadomaha ŭ Biełarusi ksiandza Jozasa Bulki. Śviatar Mosarskaha kaściołu na Hłyboččynie pierakonvaje, što apiakujecca zaraz pastaŭskim Paryžam:
(Bulka: ) «Kala lakarni budziem rabić bulvary. Napisaŭ prezydentu, jon addaje handlovy centar, što razvalvajecca. Tam budzie plabanija. Budzie zala dla vyvučeńnia Katechizisu i budzie kaścioł. Dzie ciapier kaścioł – tam budzie muzej Jana Paŭła druhoha».
***
Prykładaŭ viartańnia histaryčnaj tapanimiki ciapier chapaje ci nia ŭ kožnaj vobłaści. Niadaŭna žychary vioski Nioman Uździenskaha rajonu viarnuli raniejšuju nazvu pasielišču – Mahilnaje. Mienavita hetaja nazva ŭzhadvajecca ŭ staražytnych letapisach, darevalucyjnaj i savieckaj navukovaj litaratury jak miesca bitvy vojsku Vialikaha kniastva ŭ CHIII stahodździ z manhoła-tatarskimi zavajoŭnikami. Čužyncy byli raźbityja.
Pierajmienavańnia vioski Višniaviec u Haviaznu patrabujuć u Staŭbcoŭskim rajonie. Havoryć kaardynatar hetaj inicyjatyvy, viadomy biełaruski ekolah i žurnalist Valer Drančuk:
(Drančuk: ) «My viartajem histaryčnuju nazvu na miesca. Nu, skažam, u Harodni ciapier jość mikrarajon Višniaviec. U Rasiei Višniaŭcoŭ čort viedaje kolki. A Haviazna – adzinaja! Heta navat takaja navukovaja intryha».
Pavodle Valery Drančuka, stvorany pry miascovaj škole ansambal nosić imia «Haviaźnianačka». Jon kaža, što nie daść vykraślić ź ludzkoj pamiaci hetuju nazvu tutejšaja rečka Haviazianka.
Taksama pa patrabavańniu žycharoŭ vioska Dziŭnaja Łužkoŭskaha sielsavietu na Viciebščynie nabyła raniejšuju nazvu – Haradziec. Mahčyma, što i la Voršy nasielnictvu tamtejšaj vioski Krasnapolec udasca adnavić histaryčnuju spraviadlivaść. Pieršy na hetym miescy chutar mieŭ nazvu Ameryka.
Sytuacyju kamentuje filozaf Valancin Akudovič:
(Akudovič: ) «Ja ŭsio ž dumaju, što nia mohuć nie adbyvacca takija zruchi z samych roznych pryčynaŭ: choć ułada j ciśnie na lubyja prajavy hramadzianskaj i niezaležnickaj inicyjatyvy – heta pačatak taho, čaho j čakałasia: kali voś heta pačynajecca ź ziamli, z karanioŭ, ad ludziej, jakija stajać na hetaj ziamli. Heta moža jašče redka j biessystemna, ale pačynaje adbyvacca, i heta dobry znak».
Kamientary