Heta nie majo mora. Choć ja ź Minsku. I čaho-čaho, a polskamu režysioru svaju ṕjesu ci svaje siem pjes nie davieru. Niachaj pra svaju psieŭda Salidaraść stavić ṕjesy. Adnabokaść pohladu na biełaruskaje sučasnaje byćcio - sutnaść siužetu ṕjesy, adpaviedna pračytanaj mnoj recenzii na NN. Kali daviadziecca pahladzieć śpiektakl pahladžu, a kali nie to j nie treba.
Hety miesiac vyrašalny dla majoj dramaturhii - zabiraju jaje z saboj u Amieryku z Rasii. U ŭsie svaje siem pjes pieradrukuju tut i adnu vośmuju ŭpieršyniu apublikuju na Zachadzie. Try knihi biaru z saboj taksama. Niachaj zastajucca sa mnoj u Štatach. Nazaŭsedy, jak i ja.
Ty zierkało s soboj bieri
01.04.2026
Anatol Starkou, I vłažnyje sałfietki, Čtob potom jeho protirať, kak na siebia posmotriš.
Anatol Starkou
02.04.2026
Nižie včierašnij za 1.04.2026 moj kommientarij v hruppie vypusknikov piervoho kursa Dramaturhija v odnoj iz škoł Rośsii.
«50/50 ja so svojej dramaturhijej užie na Zapadie. Ostałoś čtoby myška probiežała chvostikom mienia tuda smachnuła i ja tam hdie siejčas - na Zapadie… V bližajšieje vriemia sdiełaju svoj okončatielnyj vybor.»
Eto ja pisał miesiac nazad. Vsio vokruh hotovitsia k vojnie i potomu otnošienija biełorusa v Amierikie i rośsijskoho izdatielstva nie mohli ostavaťsia nieiźmiennymi. Modieratory ili cienzura provierili vsie moi tri knihi i sieḿ ṕjes. (Odnu niepolitičieskuju ṕjesu, vośmuju, ja zažał i ubrał jeje so svojej stranički izdatielstva.) Pośle ispravlenija zamiečanij modieratory priniali vsio, kromie odnoj knihi, kotoraja ranieje imi była opublikovana. Eto antiutopija, v kotoroj ja čieriez 5,5 let pośle sobytij v Biełarusi-2020, priedpołožił, a čto było by, jeśli by Łukašienko tohda ušieł v otstavku? Da prišła by k vłasti bčb oppozicija. Vtoroj, no bčb priezidient. I vsie? Niet. Načałsia by sumasšiedšij krizis i sumasšiestvije v RB. A vychod kakoj? Trietij priezidient. Tak ja nazvał antiutopiju. No okazałoś, čto jedinstviennoje v niej riealnoje lico nielzia nazyvať po imieni priamo. A jeśli nie AHŁ ušieł v otstavku, to pro kakuju stranu ja pisał? Pro afrikanskuju ili marsianskuju. Ja nie zachotieł ispravlať knihu. Vojny mieždu izdatielstvom i mnoju nie budiet. Ja so vsiem svoim dramaturhičieskim i pisatielskim choziajstvom uchožu na Zapad. Tam, hovoriat, dla pisatiela i dramaturha raj. A to ja nie znaju jeho, proživ v niom 23 hoda. Byvajtie zdorovy, kollehi.
Teatrałka
02.04.2026
kašmarnaja recenzija, u zahałoŭku treba było napisać, što buduć spojlery
Poviestočka
02.04.2026
Skatiliś do urovnia hrantovoj poviestki. Eto nie tieatr, a partsobranije.
Anatol Starkou
02.04.2026
Poviestočka, Adnabokaść pohladu na biełaruskaje sučasnaje byćcio - heta prapahanda. Jany praź piać hadoŭ z hakam paśla padziej 2020-ha ŭžo myšej nie łoviać - dzie dramaturhija, a dzie adnabokaja prapahanda.
Julij Karaloŭ
03.04.2026
Dobraja pjesa, vydatnaja pastanoŭka (reśpiekt Urbańskamu), vydatnaja hra aktoraŭ. Krychu zašmat patasu u finalnaj pramovie adzinaha stanočaha piersanaža i krychu chałturnavatyja piesieńki ad Lavona Arturaviča, ale heta adzinaje, što nie dazvalaje pastavić piać z dvuma plusami - tolki z adnym. Učora zala apładavała stojačy chvilin 7, try vychady vykanaŭcaŭ na apładysmienty havorać sami za siabie. Paśla pravalnaj "Valizki" - balzam na dušu bačyć kupałacaŭ u ich tradycyjnaj formie. I vialiki dziakuj Teatru Dramatyčnamu za supracu z kupałaŭcami.
Pabyvali na premjery «Kupałaŭcaŭ» pra danosčykaŭ. Intelihienty ŭ hetym śpiektakli vykličuć u vas ahidu
Adnabokaść pohladu na biełaruskaje sučasnaje byćcio - sutnaść siužetu ṕjesy, adpaviedna pračytanaj mnoj recenzii na NN. Kali daviadziecca pahladzieć śpiektakl pahladžu, a kali nie to j nie treba.
Hety miesiac vyrašalny dla majoj dramaturhii - zabiraju jaje z saboj u Amieryku z Rasii.
U ŭsie svaje siem pjes pieradrukuju tut i adnu vośmuju ŭpieršyniu apublikuju na Zachadzie. Try knihi biaru z saboj taksama. Niachaj zastajucca sa mnoj u Štatach. Nazaŭsedy, jak i ja.
I vłažnyje sałfietki,
Čtob potom jeho protirať, kak na siebia posmotriš.
«50/50 ja so svojej dramaturhijej užie na Zapadie. Ostałoś čtoby myška probiežała chvostikom mienia tuda smachnuła i ja tam hdie siejčas - na Zapadie… V bližajšieje vriemia sdiełaju svoj okončatielnyj vybor.»
Eto ja pisał miesiac nazad. Vsio vokruh hotovitsia k vojnie i potomu otnošienija biełorusa v Amierikie i rośsijskoho izdatielstva nie mohli ostavaťsia nieiźmiennymi. Modieratory ili cienzura provierili vsie moi tri knihi i sieḿ ṕjes. (Odnu niepolitičieskuju ṕjesu, vośmuju, ja zažał i ubrał jeje so svojej stranički izdatielstva.)
Pośle ispravlenija zamiečanij modieratory priniali vsio, kromie odnoj knihi, kotoraja ranieje imi była opublikovana.
Eto antiutopija, v kotoroj ja čieriez 5,5 let pośle sobytij v Biełarusi-2020, priedpołožił, a čto było by, jeśli by Łukašienko tohda ušieł v otstavku?
Da prišła by k vłasti bčb oppozicija. Vtoroj, no bčb priezidient. I vsie? Niet. Načałsia by sumasšiedšij krizis i sumasšiestvije v RB. A vychod kakoj? Trietij priezidient. Tak ja nazvał antiutopiju.
No okazałoś, čto jedinstviennoje v niej riealnoje lico nielzia nazyvať po imieni priamo. A jeśli nie AHŁ ušieł v otstavku, to pro kakuju stranu ja pisał? Pro afrikanskuju ili marsianskuju. Ja nie zachotieł ispravlať knihu.
Vojny mieždu izdatielstvom i mnoju nie budiet.
Ja so vsiem svoim dramaturhičieskim i pisatielskim choziajstvom uchožu na Zapad. Tam, hovoriat, dla pisatiela i dramaturha raj. A to ja nie znaju jeho, proživ v niom 23 hoda. Byvajtie zdorovy, kollehi.