Značyć čym bolš buchaješ, tym bolš biełaruskaj spravie dapamahaješ?
Hazeta Imia
30.09.2025
Dodzik, praz buchło da pieramohi!
Doktar Danatašvili
30.09.2025
A jak u Stryžaka z zubami?
Stryžak
30.09.2025
Doktar Danatašvili, narmalna ŭ mianie z zubami. I ź impetam i z prysutnaściu ducha i humaru :)
Danacić chočaš?
30.09.2025
Doktar Danatašvili, a vy stamatołah? U biełarusaŭ nie zusim dobra pa hetaj častcy.
Najpierš nie hałasi!
30.09.2025
Stryžak, voś i dobra. Tolki bolš tak strašna nie hałasi. ))
Biełarus
30.09.2025
Małajčyna, što nie hublaje pačućcio humaru. Ale da ŭsioj hetaj kryvadušnnaj raspravy dy fiem-brydoty biaz humaru i nie atrymlivajecca stavicca.
hlebu hajdašu
30.09.2025
Biełarus, tak ty ž chryścijanuty. čamu abaraniaješ tady niaprošanyja fatahrafii čelesaŭ u pryvatnych paviedamleńniach?
Biełarus2
30.09.2025
Biełarus, To jany prymusili jaho rassyłać svoj čeles, a jon zusim nie vinavaty?! Dobra ž u nas pierakładajuć z chvoraj hałavy na zdarovyja.
Biełarus
30.09.2025
hlebu hajdašu, Dziŭnaja źviazka, kaniešnie.
Viedajučy žanočuju kryvadušnaść, manipulatyŭnaść i adnabokaść fiem-łobi, kryteram "niaprošanaści" fatahrafij, kali baki kažuć supraćlehłaje - usio ž źjaŭlajecca sudovaja pastanova. A nie publičnaje ckavańnie z boku fiem-histeryčak. Tamu ja abaraniaju nie hetulki Stryžaka, a prapavy padychod i jahonuju mahčymaść abaranicca, jakoj pakul niama.
My nia viedajem sapraŭdnaha kantekstu stasunkaŭ hetych žančyn sa spadarom Stryžakom. A toje, što dziaŭčynki schilny, miakka kažučy pierabolšvać, pieraabuvacca, pierakručvać dy potym lapić ź siabie achviaru na roŭnym miescy - viedajem vielmi dobra.
Tamu hetaja praktyka pa-za sudovaj raspravy - vielmi, vielmi niezdarovaja dy niebiaśpiečnaja źjava. Kali ž vas sapraŭdy pakryŭdzili i vy ŭ hetym upeŭnieny - čamu b nie źviarnucca ŭ sud? A voś čamu. Bo padobna prablema - nie ŭ kryŭdzie, a meta - nie dasiahnuć spraviadlivaści dy pryciahnuć da adkaznaści. Meta - mienavita źniać spadara Stryžaka i "refarmavać fond". Bo jon niejak, na pohlad fiem-hiendarnych, nia tak ŭładkavany. Dy i hebnia - nie apošni i vielmi zacikaŭleny bok ŭ razvale sistemy padtrymki represavanych. Tamu fotački u hetaj historyi - prosta nahoda. Fotački (i nie tolki) - šmat chto dasyłaje. A efiektyŭny fond padtrymki jość daloka nie ŭ kožnaha.
Ale sami jany tłumačać voś jak: kaniešnie kryŭda jość, ale jany prosta vielmi vielikadušnyja i bajacca vysyłki Stryžaka ź JEZ, bo... sud jon viadoma prajhraje. Voś jak! Razvalić davier da usioj sistemy padtrymki jany nie bajacca, a za Styžaka chvalujucca! Jakaja hodnaść dy samaachviarnaść.
Ale hetaja haniebnaja praktyka moža spracavać u advarotny bok: užo zaraz hetyja "ananimnyja pryncessy", što pafasna zhubili prytomnaść dy sens žyćcia ŭ prydaču, bolš za ŭsio bajacca vykryćcia svaich asob. Jak sapraŭdnyja złačynki. Dy ŭłasna Jeŭraradyjo, jakoje kašu i dapamahło zavaryć, padobna vojdzie ŭ historyju.
Tamu absalutna nia vieru ŭ niejkuju ščyraść i sumlennaść "ananimnych achviar". Dy nieananimnych - taksama. Tym bolš, kali heta tranślujecca praz kałamutnych fiem-histeryčak. Zanadta šmat užo losaŭ było tak złamana, a karjer źniščana praz hetyja hałasłoŭnyja "aj, mianie pakryŭdzili i zhvałcili - davajcie źničtožym ahresara". Tamu ŭsio heta bzdura, raźličanaja na durniaŭ. A vieru tolki ŭ sudovuju pastanovu. Niama pastanovy - značycca heta prosta ckavańnie i paklop na Stryžaka. Voś kali nie spracuje sud - kali łaska, za spraviadlivaściu ŭ miedyja.
A da "chryścijanutych" - biełarusy ŭsio pa pryrodzie pahanskaj viery.
dzikpik tabie ŭ dyrekt
30.09.2025
hlebu hajdašu, Sumniavajusia, što Naście Bazar dasyłali choć raz. Tamu jana sa zhrajaj takich ža siabrovak, sumujučych ad niedachopu mužčynskaj uvahi ckuje Stryžaka. Mientusavaj dasyłali nie raz i jana tolki roflić.
Pahancu
30.09.2025
Biełarus, histeroid i narcys tut tolki vy, bo stolki praściny nakacili. Jašče empatyja adsutničaje. U narmalnych kampanijach za takija incydenty zvalniajuć. Ale da vašaha piačornaha rozumu heta nie dajšło jašče. Jakija drennyja žančyny, paśmieli skardzicca. Dziakuj bohu, što skardziacca, bo heta lepš, čym pakryvać brud i ličyć heta narmalnym. Prablema zaŭsiody ŭ nachabnych ludziach, jakija nie viedajuć asabistych miežaŭ, a nie ŭ tych, chto ich vykryvaje.
Biełarus
30.09.2025
Pahancu, Nichto i nie prapanavaŭ pakrvyać brud. Dla vyrašeńnia lubych pytańniaŭ jość sudy, a nie bazarnyja baby.
Biełarus
30.09.2025
Biełarus2, A vy dakładna viedajecie, što ŭ kantekście ichnich stasunkaŭ padobnyja fotački byli niedarečnyja i nieprymalnyja, ci tolki sa słovaŭ? Ci mo nasamreč jany trochi pierabrali ź flirtam (dziaŭčynki lubiać tak rabić, bo fieramony dobra dapamahajuć u karjery), a zaraz uklučajuć durnicu? Albo syšlisia sa Stryžakom nia tolki pa pracy, jak kažuć, ale i pa zadańni? Čaho čakali stolki času, a pakryŭdzilisia tolki ciapier - kali zakładnikaŭ trochi pačali vypuskać i dapamoha patrebna značna bolš? Jość idei? Ci chalera z usim hetym - hałoŭnaje Stryžaka zaparoć, bo fortki z čelesam - absalutnaje zło ŭ niezaležnaści ad kantekstu? Dyk mo i seks tady zło, u niezaležnaści ad kantekstu? Ci mo fotački zło tolki tady, kali ty kiraŭnik čahości ŭpłyvovaha, a kali nie - to i kryŭdzicca niama sensu? A chto tady vyrašaje: što dobra, a što kiepska ŭ vašym žyćci? Jakija fotki pravilnyja, a za jakija vas možna padviesić? Ananimnyja žančyny? Kałamutnyja fiem-histeryčki? Mo sam Stryžak? Ci mo spadar Tarnalicki dy Jeŭraradyjo, što pačali varyć hetuju kašu? Pa takoj łohicy možna zajści vielmi daloka...
Pahancu
30.09.2025
Biełarus, Stryžak sam pryznaŭsia, što heta nie było pa zhodzie. Nie prydumlaj. Chopić. Siadzi sabie ŭ Blino pij Lidskaje spakojna.
Biełarus
30.09.2025
Pahancu,
"V vyšiedšiem tiekstie ob obvinienijach v moju storonu było dva idientificirovannych kiejsa, kotoryje ja sam lično raspoznał. Na moj vzhlad, oba eti kiejsa nie imiejut pod soboj osnovanij v tom płanie, čtoby sčitať, čto tam był fakt charaśśmienta. Iz charaktiera etich pieriepisok možno poniať, čto eto była zona flirta, čto eto byli vzaimootnošienija dostatočno blizkije. Tam nihdie nikto nie skazał: «Niet, priekrati, ostanoviś. Mnie eto nie nravitsia, ja bolšie tak nie choču». (Andriej Strižak nazvał imiena žienŝin, kotorych on idientificirovał po ozvučiennym obvinienijam, i pokazał pieriepiski s nimi. Ich sodieržanije v ciełom sootvietstvujet jeho opisaniju — odnako «Zierkału» nieiźviestno, byli li ranieje eti diałohi kakim-to obrazom otriedaktirovany.)"
Dzie hetyja "pryznańni"?
Chacha tri raza
30.09.2025
Čto by nie proischodiło siejčas, ja bieźmierno błahodarien komandam Bajsoła i Bajchiełpa. A takžie INeedHelpBy. Imienno błahodaria etim iniciativam, kotoryje smohli skoncientrirovať poddieržku ludiej v moŝnyj kułak, ja nie dvinuł koni v 2020-m.
vo kak
30.09.2025
a do etoho on sobirałsia rabotať sinim?
leha
30.09.2025
ni dnia biez dykpiku, nie atrymałasia adpravić - zadanać na dobruju spravu
Cud
30.09.2025
Kali heta stałasia dasiahnieńniem. Miesiac nie pić ałkaholu vo ciažkaja sprava
Žora
30.09.2025
Fejspałm. Mieraje svoj ałkahalizm na ludziej, i dumaje, što ludzi, jak i jon, zalivajucca štodnia.
Parada
30.09.2025
Čiem by ditia nie tiešiłoś, liš by nie viešałoś!!!
?
30.09.2025
a nn nie chočiet riekłamirovať dostojnych ludiej, a nie voŕje vsiakoje?
Tiuŕma nikoho nie diełajet łučšie, tolko chužie. Politzaklučionnyj — eto, moł, ahrieśsivnyj ab́juzier s połomannoj psichikoj. Uhroza, a nie riesurs. Imienno takuju ritoriku ja vsio čaŝie słyšu. Počti hod sobiraju eto v siebie. Pośledniej kaplej stała Julija Mickievič, podytoživšaja etu stihmu, etot jarłyk, kotoryj mnie uporno naviešivajut, vmiesto toho čtoby vosprinimať politzaklučionnych kak ludiej s opytom, siłoj, vynoślivosťju i riealnym znanijem zła. Nas prievraŝajut v psichołohičieskich objektov, diełajut nas «problemoj», a nie nositielami opyta. Udobno. Oboznačił — i možno isklučať: «ty s PTSR, otdochni», «ty ahrieśsivnyj», «ty nieprohnozirujem». Tak nie zaŝiŝajut — tak vytieśniajut. Eto nie prosto nieostorožnoje vyskazyvanije. Eto idieołohičieskaja ustanovka. I eto nie lično v Tichanovskoho priletieło. Eto vyrvałoś naružu, to čto vitajet vnutri. Vam nie kažietsia strannym, čto politzaklučionnyj v etoj situacii, kotoryj prošioł hody tiuŕmy, okazałsia pod publičnym razborom poviedienija ot hiendiernoj śpiecialistki, kotoraja sama v tiuŕmie nie była? Eto nie boŕba za ravienstvo. Eto ritualnoje obieścienivanije. Čto na samom diele stoit za słovami Mickievič? Ona hovorit ot lica socialnoho błoka ofisa, a eto značit: — Oficialnaja pozicija; — Sozdanije obŝiestviennoho obraza politzaklučionnych; — Formirovanije dovierija (ili niedovierija) obŝiestva k nim. Kohda ona hovorit: «tiuŕma nikoho nie diełajet łučšie», ona hovorit eto nie kak častnoje lico. Ona hovorit eto kak priedstavitiel struktury, kotoraja dołžna rabotať na objedinienije, a vmiesto etoho vbivajet klin mieždu diasporoj, politzekami i obŝiestviennym dovierijem. Vyšło iz tiuriem užie około trioch tysiač politzaklučionnych. Ich łomali, iźbivali, davili. Im priedłahali sdiełki, unižali, zakryvali v odinočki, pytaliś vyžieċ dušu. I znajetie čto? Počti vsie oni — živut, rabotajut, vosstanavlivajutsia, poddierživajut druhich, sozdajut projekty, sieḿji, biźniesy, smysły. Ja nie pytajuś risovať kartinku śviatych. Ja čiestno hovoriu: — da, kto-to projavlajetsia riezko, — da, nie u vsiech jesť navyki chitroj dipłomatii, — da, kto-to možiet vyhladieť "niekrasivo" — no eto nie diełajet nas płochimi. Nie nužno vsiech pod odnu hriebionku. Tak rabotajet stihma. Vot i vychodit, čto my — nie hieroi, nie śvidietieli zła, nie hołos soviesti. A nieudobnyje friki, kotorych łučšie spriatať v podvał "emihrantskoj diemokratii". A znajetie, čto samoje hoŕkoje? Čto imienno ofis i jeho śpikiery — formirujut eto otnošienije. Oni zadajut ton. Oni hovoriat hromčie vsiech. I kohda oni hovoriat, čto «tiuŕma diełajet tolko chužie», eto podchvatyvajet i obŝiestvo. I my, byvšije politzaklučionnyje, stałkivajemsia s etim počti každyj dień. Na rabotie, v projektach, v razhovorach, na forumach. Nam nie dovieriajut. Nas bojatsia. Nas žalejut, no nie uvažajut. A vied́ bolšinstvo iz nas — nie prosili žałosti. My prosim odnoho: nie miešať nam byť časťju buduŝieho. My zapłatili svoju cienu. My nie prosim avansa. No my nie pozvolim, čtoby nas — tiech, kto vydieržał ťmu — otodvihali na zadnij płan «viežlivym» obobŝienijem. Chvatit hovoriť o nas — biez nas. Chvatit puhať ludiej našimi šramami. Pora vspomniť, čto imienno politzaklučionnyje — tie, kto prošioł pravdu, a nie napisał jejo na sajtie. Ja nie prosto nabludatiel, nie analitik, nie politołoh — ja był tam, ja sidieł, spał na narach, hłotał karciernyj chołod i odinočiestvo. I potomu imieju moralnoje pravo hovoriť o každom politzaklučionnom nie kak o fihurie v śpiskie, a kak o živom čiełoviekie, bratie po boli i po stojkosti. I eto pravo ja bieriežno ispolzuju — čtoby zaŝitiť druhich. Eto i jesť nastojaŝaja solidarnosť. I eto očień silno. Ja nie prikryvaju słabosti. Da, my ujaźvimy. No my nastojaŝije. U nas bolit sierdcie. I potomu my nie mołčim. Kto kričit — u toho bolit. Kto razočarovan — tot vierił. Kto źlitsia — tot nieravnodušien. V tiuŕmie my nadiejaliś, čto zdieś jesť dvižienije. A vyšli — i uvidieli, čto zdieś dvižienije v osnovnom vokruh ličnych intieriesov, a nie svobody. Eto udar v sołniečnoje spletienije dla tiech, kto sidieł. Potomu čto da — my tam dumali, čto naša bol, naša stojkosť i naša žiertva — eto vkład v obŝieje dieło. A okazałoś, čto zdieś tvoju bol nie ponimajut, nie cieniat, a inohda ispolzujut dla otčiota. I eto ubivajet. Dla mienia vsie, kto prošioł etot ad i nie słomałsia — svoi. I ja stoju za nich. I vot čto važno skazať vsłuch: Słova Mickievič — v tysiaču raz opaśnieje, toksičnieje i razrušitielnieje, čiem "dikpiki" Strižaka. ⠀ Jeśli Strižaka pośle etoho ubrali, to Mickievič dołžna nie prosto iźviniťsia, a momientalno śniať s siebia połnomočija i navsiehda ujti iz diemokratičieskoj politiki. ⠀ Potomu čto čiełoviek, stihmatizirujuŝij politzaklučionnych — nie imiejet moralnoho prava hovoriť ot lica svobody. BIEŁARUS BIEŁARUSU BIEŁARUS!
Biełarus
01.10.2025
vot, Vydatny tekst. Ale miascovym nie patrebna anijaki "opyt" ci "znanije zła". Navošta? U ich svaje spravy. Dy i fotački klikajuć kudy lepiej. A što jašče patrebna? Zrynańnie chunty? Vybačajcie, ale hetyja ludzi dahetul ličać chuntu - "aficyjnym Mienskam". I tak, peŭna, było zaŭsiody. Dyk kaho tady zrynać? "Aficyjnuju ŭładu" ŭ "aficyjnaj dziaržavie"? Dyk heta napad, atrymlivajecca. I ahresija. A patrebna być na čyle dy pazityvie. Tamu ŭ ich tut svaja baraćba. Z zusim inšym voraham. Heta ŭ vas tam vajna i źniščeńnie. Spadar Huń, peŭna, jašče nie uśviedamlaje ŭsiu składanaść hłybiniu i šmathrannaść fiłasofii hiendarnych daśledčyc dy kvir-aktyvistak. Chacia, miarkujučy pa tekstu, usio ž niešta pazazraje.
Andrej Stryžak prydumaŭ viasioły, ale karysny čelendž
Tolki bolš tak strašna nie hałasi.
))
Viedajučy žanočuju kryvadušnaść, manipulatyŭnaść i adnabokaść fiem-łobi, kryteram "niaprošanaści" fatahrafij, kali baki kažuć supraćlehłaje - usio ž źjaŭlajecca sudovaja pastanova. A nie publičnaje ckavańnie z boku fiem-histeryčak. Tamu ja abaraniaju nie hetulki Stryžaka, a prapavy padychod i jahonuju mahčymaść abaranicca, jakoj pakul niama.
My nia viedajem sapraŭdnaha kantekstu stasunkaŭ hetych žančyn sa spadarom Stryžakom. A toje, što dziaŭčynki schilny, miakka kažučy pierabolšvać, pieraabuvacca, pierakručvać dy potym lapić ź siabie achviaru na roŭnym miescy - viedajem vielmi dobra.
Tamu hetaja praktyka pa-za sudovaj raspravy - vielmi, vielmi niezdarovaja dy niebiaśpiečnaja źjava. Kali ž vas sapraŭdy pakryŭdzili i vy ŭ hetym upeŭnieny - čamu b nie źviarnucca ŭ sud? A voś čamu. Bo padobna prablema - nie ŭ kryŭdzie, a meta - nie dasiahnuć spraviadlivaści dy pryciahnuć da adkaznaści. Meta - mienavita źniać spadara Stryžaka i "refarmavać fond". Bo jon niejak, na pohlad fiem-hiendarnych, nia tak ŭładkavany. Dy i hebnia - nie apošni i vielmi zacikaŭleny bok ŭ razvale sistemy padtrymki represavanych. Tamu fotački u hetaj historyi - prosta nahoda. Fotački (i nie tolki) - šmat chto dasyłaje. A efiektyŭny fond padtrymki jość daloka nie ŭ kožnaha.
Ale sami jany tłumačać voś jak: kaniešnie kryŭda jość, ale jany prosta vielmi vielikadušnyja i bajacca vysyłki Stryžaka ź JEZ, bo... sud jon viadoma prajhraje. Voś jak! Razvalić davier da usioj sistemy padtrymki jany nie bajacca, a za Styžaka chvalujucca! Jakaja hodnaść dy samaachviarnaść.
Ale hetaja haniebnaja praktyka moža spracavać u advarotny bok: užo zaraz hetyja "ananimnyja pryncessy", što pafasna zhubili prytomnaść dy sens žyćcia ŭ prydaču, bolš za ŭsio bajacca vykryćcia svaich asob. Jak sapraŭdnyja złačynki. Dy ŭłasna Jeŭraradyjo, jakoje kašu i dapamahło zavaryć, padobna vojdzie ŭ historyju.
Tamu absalutna nia vieru ŭ niejkuju ščyraść i sumlennaść "ananimnych achviar". Dy nieananimnych - taksama. Tym bolš, kali heta tranślujecca praz kałamutnych fiem-histeryčak. Zanadta šmat užo losaŭ było tak złamana, a karjer źniščana praz hetyja hałasłoŭnyja "aj, mianie pakryŭdzili i zhvałcili - davajcie źničtožym ahresara". Tamu ŭsio heta bzdura, raźličanaja na durniaŭ. A vieru tolki ŭ sudovuju pastanovu. Niama pastanovy - značycca heta prosta ckavańnie i paklop na Stryžaka. Voś kali nie spracuje sud - kali łaska, za spraviadlivaściu ŭ miedyja.
A da "chryścijanutych" - biełarusy ŭsio pa pryrodzie pahanskaj viery.
"V vyšiedšiem tiekstie ob obvinienijach v moju storonu było dva idientificirovannych kiejsa, kotoryje ja sam lično raspoznał. Na moj vzhlad, oba eti kiejsa nie imiejut pod soboj osnovanij v tom płanie, čtoby sčitať, čto tam był fakt charaśśmienta. Iz charaktiera etich pieriepisok možno poniať, čto eto była zona flirta, čto eto byli vzaimootnošienija dostatočno blizkije. Tam nihdie nikto nie skazał: «Niet, priekrati, ostanoviś. Mnie eto nie nravitsia, ja bolšie tak nie choču». (Andriej Strižak nazvał imiena žienŝin, kotorych on idientificirovał po ozvučiennym obvinienijam, i pokazał pieriepiski s nimi. Ich sodieržanije v ciełom sootvietstvujet jeho opisaniju — odnako «Zierkału» nieiźviestno, byli li ranieje eti diałohi kakim-to obrazom otriedaktirovany.)"
Dzie hetyja "pryznańni"?
Imienno błahodaria etim iniciativam, kotoryje smohli skoncientrirovať poddieržku ludiej v moŝnyj kułak, ja nie dvinuł koni v 2020-m.
Sierhiej Huń
fiejsbuk
Tiuŕma nikoho nie diełajet łučšie, tolko chužie.
Politzaklučionnyj — eto, moł, ahrieśsivnyj ab́juzier s połomannoj psichikoj. Uhroza, a nie riesurs. Imienno takuju ritoriku ja vsio čaŝie słyšu.
Počti hod sobiraju eto v siebie. Pośledniej kaplej stała Julija Mickievič, podytoživšaja etu stihmu, etot jarłyk, kotoryj mnie uporno naviešivajut, vmiesto toho čtoby vosprinimať politzaklučionnych kak ludiej s opytom, siłoj, vynoślivosťju i riealnym znanijem zła. Nas prievraŝajut v psichołohičieskich objektov, diełajut nas «problemoj», a nie nositielami opyta. Udobno. Oboznačił — i možno isklučať: «ty s PTSR, otdochni», «ty ahrieśsivnyj», «ty nieprohnozirujem». Tak nie zaŝiŝajut — tak vytieśniajut.
Eto nie prosto nieostorožnoje vyskazyvanije. Eto idieołohičieskaja ustanovka.
I eto nie lično v Tichanovskoho priletieło. Eto vyrvałoś naružu, to čto vitajet vnutri.
Vam nie kažietsia strannym, čto politzaklučionnyj v etoj situacii, kotoryj prošioł hody tiuŕmy, okazałsia pod publičnym razborom poviedienija ot hiendiernoj śpiecialistki, kotoraja sama v tiuŕmie nie była?
Eto nie boŕba za ravienstvo. Eto ritualnoje obieścienivanije.
Čto na samom diele stoit za słovami Mickievič?
Ona hovorit ot lica socialnoho błoka ofisa, a eto značit: — Oficialnaja pozicija; — Sozdanije obŝiestviennoho obraza politzaklučionnych; — Formirovanije dovierija (ili niedovierija) obŝiestva k nim.
Kohda ona hovorit: «tiuŕma nikoho nie diełajet łučšie», ona hovorit eto nie kak častnoje lico. Ona hovorit eto kak priedstavitiel struktury, kotoraja dołžna rabotať na objedinienije, a vmiesto etoho vbivajet klin mieždu diasporoj, politzekami i obŝiestviennym dovierijem.
Vyšło iz tiuriem užie około trioch tysiač politzaklučionnych. Ich łomali, iźbivali, davili. Im priedłahali sdiełki, unižali, zakryvali v odinočki, pytaliś vyžieċ dušu. I znajetie čto? Počti vsie oni — živut, rabotajut, vosstanavlivajutsia, poddierživajut druhich, sozdajut projekty, sieḿji, biźniesy, smysły.
Ja nie pytajuś risovať kartinku śviatych. Ja čiestno hovoriu: — da, kto-to projavlajetsia riezko, — da, nie u vsiech jesť navyki chitroj dipłomatii, — da, kto-to možiet vyhladieť "niekrasivo" — no eto nie diełajet nas płochimi. Nie nužno vsiech pod odnu hriebionku.
Tak rabotajet stihma.
Vot i vychodit, čto my — nie hieroi, nie śvidietieli zła, nie hołos soviesti. A nieudobnyje friki, kotorych łučšie spriatať v podvał "emihrantskoj diemokratii".
A znajetie, čto samoje hoŕkoje? Čto imienno ofis i jeho śpikiery — formirujut eto otnošienije. Oni zadajut ton. Oni hovoriat hromčie vsiech.
I kohda oni hovoriat, čto «tiuŕma diełajet tolko chužie», eto podchvatyvajet i obŝiestvo. I my, byvšije politzaklučionnyje, stałkivajemsia s etim počti každyj dień. Na rabotie, v projektach, v razhovorach, na forumach. Nam nie dovieriajut. Nas bojatsia. Nas žalejut, no nie uvažajut.
A vied́ bolšinstvo iz nas — nie prosili žałosti. My prosim odnoho: nie miešať nam byť časťju buduŝieho. My zapłatili svoju cienu. My nie prosim avansa. No my nie pozvolim, čtoby nas — tiech, kto vydieržał ťmu — otodvihali na zadnij płan «viežlivym» obobŝienijem.
Chvatit hovoriť o nas — biez nas. Chvatit puhať ludiej našimi šramami. Pora vspomniť, čto imienno politzaklučionnyje — tie, kto prošioł pravdu, a nie napisał jejo na sajtie.
Ja nie prosto nabludatiel, nie analitik, nie politołoh — ja był tam, ja sidieł, spał na narach, hłotał karciernyj chołod i odinočiestvo. I potomu imieju moralnoje pravo hovoriť o každom politzaklučionnom nie kak o fihurie v śpiskie, a kak o živom čiełoviekie, bratie po boli i po stojkosti.
I eto pravo ja bieriežno ispolzuju — čtoby zaŝitiť druhich.
Eto i jesť nastojaŝaja solidarnosť. I eto očień silno.
Ja nie prikryvaju słabosti. Da, my ujaźvimy. No my nastojaŝije. U nas bolit sierdcie.
I potomu my nie mołčim. Kto kričit — u toho bolit. Kto razočarovan — tot vierił. Kto źlitsia — tot nieravnodušien.
V tiuŕmie my nadiejaliś, čto zdieś jesť dvižienije. A vyšli — i uvidieli, čto zdieś dvižienije v osnovnom vokruh ličnych intieriesov, a nie svobody.
Eto udar v sołniečnoje spletienije dla tiech, kto sidieł. Potomu čto da — my tam dumali, čto naša bol, naša stojkosť i naša žiertva — eto vkład v obŝieje dieło. A okazałoś, čto zdieś tvoju bol nie ponimajut, nie cieniat, a inohda ispolzujut dla otčiota. I eto ubivajet.
Dla mienia vsie, kto prošioł etot ad i nie słomałsia — svoi. I ja stoju za nich.
I vot čto važno skazať vsłuch:
Słova Mickievič — v tysiaču raz opaśnieje, toksičnieje i razrušitielnieje, čiem "dikpiki" Strižaka.
⠀
Jeśli Strižaka pośle etoho ubrali,
to Mickievič dołžna nie prosto iźviniťsia,
a momientalno śniať s siebia połnomočija
i navsiehda ujti iz diemokratičieskoj politiki.
⠀
Potomu čto čiełoviek, stihmatizirujuŝij politzaklučionnych —
nie imiejet moralnoho prava hovoriť ot lica svobody.
BIEŁARUS BIEŁARUSU BIEŁARUS!