dzieci-dziaŭčynki atrymoŭvajuć bolš uvahi nie tolki ad baćkoŭ, ale ad usioj radni i znajemych. Źjaŭlajecca u pakoi dziaŭčynka, usie ochajuć - jakaja pryhožańkaja, i sukienačka, i kasički, i banciki, davaj vieršyk raskažy, a što u sadziku. A chłopčyk zojdzie - zdaroŭ, jak spravy, davaj siadaj, cicha. I usia kamunikacyja. Ja heta, jak mały byŭ, sadaŭskaha uzrostu, zauvažyŭ. Heta nie padabałasia , a potym raścieš i prymaješ abstaviny. Zaraz u mianie jość plamiańnica i plamieńnik. I dziaučyncy - bolš uvahi. A chłopčyk lezie - adčapisia.
Vučonyja: bolš uvahi maci addaje dačce. Baćka taksama