Kamientary da artykuła

Pamior Mikoła Malaŭka

  • F
    05.04.2024
    Škada. U mianie jość jaho zbornik " Rušničok na kryžy".
    Kuplaŭ jašče ŭ 1994 albo 1995m.
    Začytvaŭsia, taksama jak i S. Paniźnikam, V. Šnipam.
    Było heta ŭsio vielmi niepadobnym na školnuju prahramu "biellita".
  • Vierš
    05.04.2024
    Mikoła Malaŭka (1941-2024)
    KAINAVA PIAČAĆ

    Ludziej nie caniła epocha.
    I za žyćciom u čarzie
    Na Stalina, jak na boha,
    Malilisia kainy ŭsie.

    Paklopy stračyli spakojna,
    Z trybuny kryčali ŭzachlob -
    I jon dziaržaŭnaj rukoju
    Błahasłaŭlaŭsia, paklop.

    Śpiavali pra mir pijaniery,
    A ich baćki i dziady
    Bajalisia stuku ŭ dźviery,
    Jak samaj vialikaj biady.

    Vinu vybivali luta,
    I lohka było sudu:
    Nie ŭstanuć ź niabytu ludzi,
    A značyć - kancy ŭ vadu.

    "Zabojcy!" - klali achviary.
    Pra heta sudździ maŭčać,
    Dy prastupaje na tvary
    Kainava piačać.

    U sile jano, praklaćcie,
    I pa siahońniašni dzień -
    I ciažka z takoj piačaćciu
    Schavacca ŭ minułaha cień.

    Bajacca kainy praŭdy.
    Zhubiŭšy dušu nie adnu,
    Jany na Stalina prahnuć
    Zvalić i svaju vinu.


    Maŭlaŭ, i karaŭ najbolej,
    I piłavaŭ jon, uładar.
    A chto ŭładaru jak bohu,
    Achviary prynosiŭ u dar?

    Ci, moža, byli nie rady,
    Kali ad boha ŭ Kramli
    Atrymlivali pasady,
    I zvańni, i miedali?

    Pra toje, za što ŭznaharody,
    Jany, viadoma, maŭčać,
    Dy ich vykryvaje zaŭsiody
    Kainava piačać.

    Reabilitavany achviary,
    A im - apraŭdańnia niama:
    I śmierć nie satre na tvary
    Haniebnaj piačaci-klajma.
  • Dziakuj
    05.04.2024
    Vierš, vielmi aktualny vierš u 2024m hodzie.
  • Vierš
    05.04.2024
    Mikoła Malaŭka (1941-2024)
    RODNAJA MOVA - ADNA

    Byvajuć movy blizkija,
    A rodnaja - adna.
    I nad majoj kałyskaju
    Schilałasia jana.

    Z matulaju za hreblaj
    U kopy siena hrebła,
    Śpiavała - čuŭ zdalok:
    "Ciače vada ŭ jarok..."

    I na žnivie, byvała,
    Taksama zapiavała
    Pad muzyku siarpa:
    "A ŭ poli viarba..."

    Pačućciaŭ nie taiła
    I klikała-prasiła:
    "Laci, laci, moj miły,
    Pazyč u ptuški kryły..."

    Na čoŭnie viesłavała,
    Jak pra siabie, byvała,
    U rečańki pytała:
    "Čamu ž ty nie poŭnaja,
    Ź bieražkom nie roŭnaja?..."

    Zdarałasia, i płakała,
    Dy nie rabiła zła,
    Da hora abyjakavaj
    Nikoli nie była.

    Adnak duša ščymieła,
    Marnieła z hodu ŭ hod,
    Niby asiracieła,
    Niby prapaŭ narod.

    Žyła adna ŭ zapiečku
    Z panikłaj hałavoj,
    Bajałasia, što śviečku
    Pastaviać joj, žyvoj.

    Praz sud viali za kraty,
    Hłumilisia ź jaje,
    Dy nie zabili katy -
    Čužyja i svaje.

    I vyjšła hanarova
    Z zapiečka, jak z turmy,
    Kab ź joj, dziaržaŭnaj movaj,
    Narodam stali my.
  • Žvir
    05.04.2024
    Mikałajeŭščyna, heta ž i Jakub Kolas z Mikalajeŭščyny? Ci nie ? A na tych mohilkach i moj dziadzka pachavany. Mała bačylisia, zusim.

 

Zaŭvaha:

 

 

 

 

Zakryć Paviedamić