Śviatłana Kurs — Aleksijevič: Za ruskuju movu i litaraturu my ŭsie musim płacić kryvioju
Na tvorčaj sustrečy nobieleŭskaja łaŭreatka vykazałasia ŭ abaronu ruskaj movy. Inšaja viadomaja piśmieńnica Śviatłana Kurs ź joj nie pahadziłasia.
Śviatłana Kurs. Fota: Raul Dziuk / Biełsat
Piśmieńnica Śviatłana Kurs (psieŭdanim Jeva Viežnaviec) vystupiła ŭ Varšavie ŭ Muziei sučasnaha mastactva. Tam ža siońnia pravodziła sustreču nobieleŭskaja łaŭreatka Śviatłana Aleksijevič. Aleksijevič siarod inšaha zakranuła pytańnie ruskaj movy — jana ličyć, što vykreślivać jaje razam z ruskaj kulturaj było b niapravilna. Śviatłana Kurs maje inšaje bačańnie. Jaje słovy pryvodzić «Biełsat».
«Ja hłyboka šanuju spadaryniu Śviatłanu, bo abaviazanaja joj mudraściu, stojkaściu. Heta prykład dla mianie. Jana — maja litaraturnaja patronka, ale ja nie budu chavać taho, što ŭ mianie zusim supraćlehłaje staŭleńnie da rasiejskaj kultury i movy. Ja liču, što jany nie adbylisia. Jany majuć adnaho z pałovaj dobrych piśmieńnikaŭ. I za hetych piśmieńnikaŭ my ŭsie pa pierymietry musim płacić kryvioju.
Hety kulturny prajekt nie adbyŭsia. A mova — nośbit nacyjanalnaha charaktaru. Rasiejskaja mova i litaratura niasuć u sabie charaktar impierskaści i źniščeńnia ŭsiaho, što nie rasiejskaje. My ŭ Biełarusi viedajem pra heta vielmi dobra. Pakul heta nie źmienicca, ja nie žadaju ničoha mieć supolnaha ź imi.
Rasieja Bohu jašče bolej nie vyjšła, čym staraść. Pry hetym ja vielmi pilna saču za Rasiejaj, za tendencyjami, jakija tam iduć. I nie baču tam ničoha zdarovaha. Zdarovych ludziej tam, moža, kožny dziasiaty. I ich ja vielmi škaduju, bo jany čužyja ŭ svaim hramadstvie i ŭ śviecie, dzie na ich hladziać jak na niemcaŭ paśla Druhoj suśvietnaj vajny.
Ja pakryŭdziłasia na rasiejcaŭ za toje, što jany zrabili z nami i dahetul praciahvajuć rabić. Sotni nacyjaŭ, narodnaściaŭ unutry Rasiei jany niščać, adpraŭlajučy na vajnu. Majo serca da kanca žyćcia budzie ŭ cieniu, ja nie žadaju ź imi mieć ničoha supolnaha».
Śviatłana Kurs parazvažała taksama pra toje, jak žyć razam prychilnikam i praciŭnikam Łukašenki.
«Pracytuju Siarhieja Daŭłatava, jaki skazaŭ: «Niama ŭ mianie da ciabie antahanizmu, navat da ciabie, mudziła». U mianie da HUBAZiKu vostry antahanizm, a da jabaciek niama, tamu što nam ź imi žyć, i mnie zdajecca, nie budzie vialikich prablemaŭ, bo vinavatyja nie prostyja ludzi. A chto vinavaty — my viedajem».