Poŭnaja rasšyfroŭka źlitych pieramoŭ śpiecpradstaŭnika prezidenta ZŠA Styva Uitkafa i pradstaŭnikoŭ Pucina Dźmitryjeva i Ušakova
Publikacyja Bloomberg rasšyfrovak hutarak pamiž śpiecpradstaŭnikom prezidenta ZŠA Styvam Uitkafam i pamočnikam Uładzimira Pucina Juryjem Ušakovym, a taksama pamiž śpiecpradstaŭnikom Pucina Kiryłam Dźmitryjevym i Juryjem Ušakovym stała samaj hučnaj navinoju apošniaha času. Jana vyjaviła, što amierykanski pieramoŭščyk apiekavaŭ rasijan, prapanavaŭ im apiaredzić Ukrainu, davaŭ parady, jak havaryć z Trampam i jak zamacavać svaje pazicyi. Taksama źliŭ paćvierdziŭ — mirny płan Trampa rychtavali ŭ Kramli. Dajom poŭny tekst rasšyfrovak.
Prezident Rasii Uładzimir Pucin sustrakajecca sa śpiecyjalnym pasłańnikam prezidenta ZŠA Styvam Uitkafam u Maskvie, 6 žniŭnia 2025 hoda. Fota: Kremlin Press Office / Handout/Anadolu via Getty Images
Razmova Uitkafa i Ušakova
Telefonnaja razmova pamiž śpiecpradstaŭnikom prezidenta ZŠA Styvam Uitkafam i pamočnikam Uładzimira Pucina Juryjem Ušakovym adbyłasia 14 kastryčnika 2025 hoda.
Uitkaf: Pryvitańnie, Juryj.
Ušakoŭ: Tak, Styŭ, pryvitańnie, jak spravy?
Uitkaf: Dobra, Juryj. Jak ty?
Ušakoŭ: Narmalna. Vinšuju, pryjaciel.
Uitkaf: Dziakuj.
Ušakoŭ: Ty zrabiŭ vydatnuju pracu. Prosta vydatnuju pracu. Vialiki tabie dziakuj. Dziakuj, dziakuj.
Uitkaf: Dziakuj, Juryj, i dziakuj za vašu padtrymku. Ja viedaju, što vaša kraina heta padtrymlivała, i ja heta caniu.
Ušakoŭ: Tak-tak-tak. Tak. Ty ž viedaješ, što mienavita tamu my prypynili arhanizacyju pieršaha Rasijska-Arabskaha samitu.
Uitkaf: Tak.
Ušakoŭ: Tak, tamu što my ličym, što ŭ ciabie atrymlivajecca rabić sapraŭdnuju pracu ŭ rehijonie.
Uitkaf: Nu, pasłuchaj. Ja voś što skažu. Ja dumaju, što kali my zmožam urehulavać hetuju situacyju pamiž Rasijaj i Ukrainaj, usie buduć skakać ad radaści.
Ušakoŭ: Tak-tak. Tak, tolki treba razabracca z adnoj prablemaj. [śmiajecca]
Uitkaf: Ź jakoj?
Ušakoŭ: Z rasijska-ŭkrainskaj vajnoj.
Uitkaf: Ja viedaju! I jak ža nam ź joj razabracca?
Ušakoŭ: Pryjaciel, ja prosta chaču tvajoj parady. Ty dumaješ, budzie karysna našym načalnikam pahavaryć pa telefonie?
Uitkaf: Tak, dumaju, tak.
Ušakoŭ: Voś jak. I kali, na tvaju dumku, heta možna było b arhanizavać?
Uitkaf: Dumaju, jak tolki vy prapanujecie, moj načalnik budzie hatovy.
Ušakoŭ: Dobra, dobra.
Uitkaf: Juryj, Juryj, voś što b ja zrabiŭ. Maja rekamiendacyja.
Ušakoŭ: Tak, kali łaska.
Uitkaf: Ja b patelefanavaŭ, kab prosta nahadać, što vy vinšujecie prezidenta z hetym dasiahnieńniem [pa Hazie], što vy jaho padtrymlivali, što vy pavažajecie jaho jak čałavieka miru i što vy rady vynikam jaho pracy. Voś ja b tak padyšoŭ da hetaha. Mnie zdajecca, heta budzie vielmi dobry zvanok.
Tamu što… davaj ja tabie skažu, što ja skazaŭ prezidentu. Ja skazaŭ prezidentu, što vy… što Rasijskaja Fiederacyja zaŭsiody chacieła mirnaha pahadnieńnia. Ja ŭ heta vieru. Ja skazaŭ prezidentu, što ja ŭ heta vieru. I ja liču, što prablema ŭ tym, što ŭ nas jość dźvie krainy, jakim ciažka pryjści da kampramisu, ale jak tolki my da jaho pryjdziem, budzie mir. Ja navat dumaju, što my, moža być, składziom, skažam, płan miru na 20 punktaŭ, jak pa Hazie. My raspracavali płan Trampa z 20 punktaŭ, 20 krokaŭ da miru, i ja dumaju, što, mahčyma, my zrobim toje ž samaje z vami. Maja dumka voś u čym…
Ušakoŭ: Dobra, dobra, moj siabar. Dumaju, mienavita hetaje pytańnie našy lidary mahli b abmierkavać. Styŭ, ja zhodny z taboj, što jon pavinšuje, skaža, što mistar Tramp — sapraŭdny miratvorac i hetak dalej. Heta jon skaža.
Uitkaf: Ale jość štości jašče, što mnie zdajecca zajšło b cudoŭna.
Ušakoŭ: Tak-tak.
Uitkaf: A što kali… Što kali… pasłuchaj…
Ušakoŭ: Ja abmiarkuju heta sa svaim načalnikam, a potym viarnusia da ciabie. Dobra?
Uitkaf: Tak, tamu što pasłuchaj, što ja kažu. Ja prosta chaču, kab ty skazaŭ — moža być, kab ty skazaŭ heta prezidentu Pucinu, tamu što ty viedaješ, ja hłyboka pavažaju prezidenta Pucina.
Ušakoŭ: Tak, tak.
Uitkaf: Moža być, jamu varta skazać prezidentu Trampu: viedaješ, Styŭ i Juryj abmiarkoŭvali vielmi padobny 20‑punktny płan miru, i niešta padobnaje dapamoža zrušyć situacyju ź miortvaha punktu, my adkryty da takich rečaŭ — da pracy nad tym, što treba dla miru.
Pamiž nami, ja razumieju, što treba, kab zaklučyć mir: Danieck i, mahčyma, abmien niejkimi jašče terytoryjami. Ale pasłuchaj: zamiest taho, kab voś tak vyražacca, davaj kazać bolš aptymistyčna, tamu što ja dumaju, što tak my dasiahniom ździełki. I ja dumaju, Juryj, što prezident daść mnie šmat prastory i paŭnamoctvaŭ dla dasiahnieńnia ździełki.
Ušakoŭ: Ja razumieju…
Uitkaf: …tak što kali my stvorym takuju situacyju, maŭlaŭ, paśla hetaha ja pahavaryŭ ź Juryjem i my abmierkavali [płan] — ja dumaju, heta moža pryvieści da surjoznaha prahresu.
Ušakoŭ: Dobra, hučyć dobra. Dobra.
Uitkaf: I jašče sioje-toje: Zialenski budzie ŭ Biełym domie ŭ piatnicu.
Ušakoŭ: Ja viedaju (paśmichajecca).
Uitkaf: Ja pajdu na hetu sustreču, tamu što jany chočuć, kab ja tam byŭ, ale ja dumaju, kali mahčyma, dobra było b arhanizavać zvanok z vašym načalnikam da hetaj sustrečy.
Ušakoŭ: Da, da [hetaj sustrečy] — tak?
Uitkaf: Pravilna.
Ušakoŭ: Dobra, dobra. Ja zrazumieŭ tvaju paradu. Ja abmiarkuju heta sa svaim načalnikam i viarnusia da ciabie, dobra?
Uitkaf: Dobra, Juryj, da chutkaha.
Ušakoŭ: Vydatna, vydatna. Vialiki dziakuj. Dziakuj tabie.
Uitkaf: Pakul, pakul.
Ušakoŭ: Pakul.
Rasšyfroŭka razmovy Ušakova i Dźmitryjeva
Telefonnaja razmova pamiž śpiecpradstaŭnikom Pucina Kiryłam Dźmitryjevym i pamočnikam Uładzimira Pucina Juryjem Ušakovym adbyłasia 29 kastryčnika 2025 hoda.
Ušakoŭ: Alo.
Dźmitryjeŭ: Juryj Viktaravič.
Ušakoŭ: Tak, Kirył Alaksandravič, nu, ja tam usio adpraviŭ. Zaŭtra budziem razmaŭlać tam.
Dźmitryjeŭ: Nu, vydatna, vydatna. Tak, tak, tak. Ja ŭ Saudaŭskuju Araviju palacieŭ, ale mnie zdajecca, heta vielmi važna, tak, tamu što heta vielmi dobry šlach napierad.
Ušakoŭ: Nu, nam treba pa maksimumie, jak dumaješ, napeŭna, jak ličyš? A tak pieradavać što?
Dźmitryjeŭ: Nie, hladzicie. Mnie zdajecca, voś hetu papieru, prosta my zrobim jak by ŭ našaj pazicyi, i ja prosta niefarmalna adrazu pieradam, što ŭsio heta niefarmalna. A jany niachaj robiać jak svaju. Ale ja dumaju, što jany nie zusim našu viersiju voźmuć, ale prynamsi, maksimalna blizka da jaje.
Ušakoŭ: Nu, u tym i sprava, što jany mohuć nie ŭziać, a skažuć, što heta z nami ŭzhodniena. Voś što ja bajusia.
Dźmitryjeŭ: Nie, nie, nie. Heta dakładna, ja nu prosta razam z vami, nu jak vy skažacie słova ŭ słova, ja skažu.
Ušakoŭ: Jany mohuć potym pieranazvać — i ŭsio. Nu, jość takaja niebiaśpieka. Jość. Nu, dobra, ničoha. Pahladzim.
Dźmitryjeŭ: Tak, mnie zdajecca, prosta tak… I potym vy taksama možacie sa Styvam pahavaryć pa hetaj papiery. To-bok, my zrobim akuratnieńka.
Ušakoŭ: [nierazborliva]
Dźmitryjeŭ: Dziakuj vam vielizarny, Juryj Viktaravič. Dziakuj vam vielizarny. Dziakuj. Da pabačeńnia.