Zakachany ŭ biełaruskuju movu matematyk i śviatar, jaki vyvučyŭ anhlijskuju pa detektyvach Ahaty Kryści. 100 hadoŭ Alaksandru Nadsanu
8 žniŭnia spoŭniłasia b 100 hadoŭ Alaksandru Nadsanu — vybitnamu biełaruskamu aśvietniku, hreka-katalickamu śviataru i zasnavalniku Biełaruskaj biblijateki i muzieja imia Franciška Skaryny ŭ Łondanie. U łondanskim vydaviectvie «Skaryna» vychodzić kniha Uładzisłava Harbackaha pra słynnaha biełarusa. Radyjo Svaboda pahavaryła z aŭtaram knihi i daviedalisia raniej nieviadomyja fakty
Piśmieńnik i historyk Uładzimir Arłoŭ u «Imionach Svabody» nazyvaŭ ajca Alaksandra Nadsana (sapraŭdnaje proźvišča — Bočka) uzoram śviatara i patryjota. Čałaviekam, jaki ŭsio žyćcio «śniŭ sny ab Biełarusi» i pakinuŭ niazhasny zapaviet: «Za ŭsiakuju canu nam treba zastacca biełarusami».
Novaja kniha Uładzisłava Harbackaha pryśviečanaja intelektualnaj spadčynie Alaksandra Nadsana, — heta taki, jak kaža sam aŭtar, «intelektualny partret łondanskaha biełarusa». Aŭtar i vydaviectva staralisia vydać jaje akurat da stahodździa ajca Alaksandra, adnak nie paśpieli. Pakul rabočaja nazva vydańnia — «Partret łondanskaha biełarusa. Sensy vyhnańnia ajca Alaksandra Nadsana» — tak prezientuje svajo daśledavańnie piśmieńnik, dacent EHU Uładzisłaŭ Harbacki.
Mova jak druhaja relihija
U 2019 hodzie da Uładzisłava Harbackaha źviarnułasia ŭdzielnica Apiakunskaj rady Skarynaŭskaj biblijateki Karalina Mackievič. Jana prapanavała napisać knihu da jubileju ajca Alaksandra Nadsana, uzhadvaje daśledčyk.
«Ja spačatku ździviŭsia, mierkavaŭ, što knihu pra Nadsana pavinny pisać ludzi, jakija jaho bolš viedali: taja ž Karalina Mackievič, Iryna Dubianieckaja, Ihar Ivanoŭ, Natalla Hardzijenka. Ale jany vyrašyli, što pisać knihu pavinien čałaviek, jaki mienš emacyjna-pačućciova byŭ źviazany z ajcom Alaksandram.
Karalina viedała maju začaravanaść ajcom Alaksandram. Byŭšy jašče studentam EHU ŭ Miensku ŭ kancy 1990-ch, ja čytaŭ šmat artykułaŭ ajca Nadsana, mnie vielmi simpatyzavała jaho krytyčnaść u recenzijach, jaho mocnyja intervju, arhumienty za biełaruskuju movu. Jon byŭ śviatarom, ale nie hety aśpiekt mianie začaroŭvaŭ, a mienavita movaznaŭčy aśpiekt, ja b skazaŭ, jaho sacyjalinhvistyčnyja tłumačeńni marhinalnaści biełaruskaj movy. Ja pahadziŭsia, ale adrazu zrazumieŭ, što heta i honar, i adkaznaść», — kaža Harbacki.
Alaksandr Nadsan z humanitarnaj dapamohaj kala Chojnickaj rajonnaj balnicy, 1990‑ia hady. Fota: vytoki.net
Materyjały dla knihi jon źbiraŭ z 2019 hoda, apošnija paŭtara hoda pisaŭ intensiŭna, kab paśpieć skončyć pracu da 100‑hadovaha jubileju. Kansultavaŭsia, udakładniaŭ mnohija momanty, temy, u jakich nie byŭ śpiecyjalistam.
«Naprykład, pra śviatarstva Nadsana, bo jon pieradusim byŭ śviatarom. Jon sam pisaŭ, što «heta pieršasnaja maja ipastaś, identyčnaść, ja vybraŭ heta». I dla mnohich ajciec Nadsan byŭ najpierš śviatarom.
A dla mnohich jon byŭ najpierš biełarusistam-daśledčykam. Łondanski prafiesar Arnold Makmilin kazaŭ pra Nadsana, što «jon byŭ najvialikšym biełarusistam stahodździa». Važna było spałučyć dźvie takija ipastasi.
Ja paznajomiŭsia z ajcom Alaksandram užo pad kaniec jaho žyćcia, trojčy sustrakaŭsia ź im pierad jaho śmierciu. My syšlisia mienavita na moŭnym pytańni, dla ajca Alaksandra heta było vielmi važna: dla jaho čałaviek, jaki razmaŭlaje pa-biełarusku, — jaho siabar. Dla ajca Alaksandra mova była druhoj relihijaj», — uzhadvaje aŭtar knihi.
Dźvie skryni z-pad televizara
Ciaham 6 hadoŭ Uładzisłaŭ Harbacki vyvučaŭ spadčynu Nadsana, źbiraŭ intervju, pracavaŭ u archivach. Tolki ŭ Skarynaŭskaj biblijatecy ŭ Łondanie ŭ hieroja jaho knihi było niekalki tysiač listoŭ — dźvie vialikija skryni z-pad televizaraŭ.
Staršynia Rady BNR (1982—1997) Jazep Sažyč, Alaksiej Aniščyk i a. Alaksandar Nadsan u Vilni, 1993 hod. Zdymak z archiva Biełaruskaha muzieja ŭ Vilni.
«Heta była epocha, kali jašče nie było internetu i ludzi listavalisia na papiery. Ja nazyvaju Nadsana ŭ knizie apošnim biełaruskim epistalarnikam. Jon listavaŭsia ź biełarusami ŭsiaho śvietu, z daślednikami-biełarusistami ŭ Novaj Ziełandyi, Aŭstralii, Izraili, Francyi. Usio hetaje listavańnie zachoŭvajecca ŭ Skarynaŭcy, ale jano nie było sistematyzavanaje. Ja dvojčy pryjazdžaŭ u Łondan, kab uparadkavać jaho i, biezumoŭna, kab skarystacca hetym kaštoŭnym materyjałam. Ja sabraŭ 116 tečak, kožnaja tečka — heta adzin čałaviek», — raskazvaje Harbacki.
Asabliva ŭraziła daślednika tvorčaść Nadsana listavańnie jašče «za savieckim časam», u 1960— 70‑ia hady, z Akademijaj navuk BSSR.
Dom u Haradziei ŭ Niaśvižskim rajonie, dzie žyŭ Alaksandr Nadsan
«Alaksandr Nadsan pisaŭ listy biełaruskamu prafiesaru Arkadziu Žuraŭskamu (jaki pracavaŭ u Instytucie movaznaŭstva AN BSSR), što ŭ Biełarusi i SSSR vychodziać knihi pa-anhlijsku, ale «vy niapravilna tranślitarujecie proźviščy, hieahrafičnyja nazvy», dasyłaŭ praviły Mižnarodnaj linhvistyčnaj asacyjacyi, pakazvaŭ, jak treba rabić. Hetaja prablema aktualnaja i ciapier — my bačym, što robiać ułady. Nadsan nie maŭčaŭ jašče tady. I vielmi chvaliŭ tady jašče zusim maładuju navukoŭku Valancinu Lemciuhovu, jakaja za heta ŭziałasia. Nadsan pisaŭ vielmi dalikatna, ale nastojliva — jon zaŭsiody šukaŭ dyjałohu», — padkreślivaje spadar Harbacki.
Valancina Lemciuhova stała prafiesarkaj, vybitnaj movaznaŭcaj, pry jaje niepasrednym udziele byŭ pryniaty Zakon ab najmieńniach hieahrafičnych abjektaŭ, u jakim jurydyčna zamacavanaja praktyka pieršasnaha prysvajeńnia hieahrafičnym abjektam nazvaŭ na biełaruskaj movie, pieradača ich łacinkaj, a taksama ŭ inšych movach.
Alaksandar Nadsan pisaŭ prafiesaru Žuraŭskamu: «Usie biełaruskija proźviščy i hieahrafičnyja nazvy pieradajucca ŭ hetych knihach u formie, jakaja nie adpaviadaje ich sapraŭdnamu hučańniu. U pryvatnaści, nienacisknoje «a» pieradajecca praz «o», «dziekańnie i ciekańnie» zusim adsutničajuć, «h» pišacca jak «g», «ŭ» jak «u», a «y» paśla «r» pieradajecca praz «i». Pasyłaju listoŭku ź sistemaj tranślitaracyi, jakaja ŭžyvajecca ŭ Brytanskim muziei. Nielha skazać, što hetaja sistema daskanałaja (dyj ci isnuje takaja?), ale ŭ joj prynamsi zrobleny vysiłak zachavać asablivaści kožnaj movy, u tym liku i biełaruskaj. Ci nie varta źviarnuć na heta ŭvahu kampietentnym asobam?».
«Intervju treba było rabić chutka, bo ludzi sychodzili»
Druhaja istotnaja častka pracy Harbackaha była ŭ archivach — z hazietami, časopisami, šmatlikimi tekstami ajca Alaksandra, napisanymi na roznych movach: pa-anhielsku, pa-italjansku, pa-francuzsku, pa-niamiecku.
Pavodle daślednika, Nadsan byŭ čałaviekam «reniesansavaj kultury, sapraŭdny aśvietnik, jakich adzinki». Taksama było šmat intervju ź ludźmi, jakija viedali ajca Nadsana.
Alaksandr Nadsan padčas vizitu ŭ Biełaruś razam ź siamjoj Uładzimira Arłova
«Ja razumieŭ, što intervju treba było rabić chutka, bo ludzi sychodzili. Uziaŭ bolš za 40 pahłyblenych intervju ŭ ludziej, jakija viedali jaho. Niekatoryja admaŭlalisia, niekatoryja paabiacali mnie i, na žal, pamierli. Tak zdaryłasia z Adamam Maldzisam, jaki pamior u 2022 hodzie. Tak adbyłosia i z Alaksiejem Kaŭkam, jaki žyŭ u Maskvie (spačatku pieraškodziŭ kovid, potym jon chvareŭ i pamior u 2024 hodzie). Ale zachavałasia šmat tekstaŭ hetych ludziej, uspaminy, jakija drukavalisia, listavańni ź imi.
Na žal, listavańnie ŭvachodzić u knihu tolki cytatami, bo heta tysiačy i tysiačy listoŭ. My vyrašyli, što paśla hetaj bijahrafičnaj knihi budziem rychtavać asobnyja knihi listavańnia ajca Alaksandra ź biełarusami, a taksama z zamiežnymi daślednikami: brytancami Džymam Dynhli, Arnoldam Makmilinam, vybitnym amierykanska-ŭkrainskim movaznaŭcam Jurjem Šeracham dy inšymi», — raskazvaje aŭtar knihi.
9 movaŭ
Uładzisłaŭ Harbacki padkreślivaje, što pry ŭsim hetym ajciec Nadsan nie byŭ prafiesijnym movaznaŭcam. Pavodle pieršaj vyšejšaj adukacyi jon byŭ matematykam — skončyŭ u 1953 hodzie matematyčny fakultet Łondanskaha ŭniviersiteta. Ale potym vybraŭ śviatarstva. U Rymie, u Hreckaj kalehii, atrymaŭ hruntoŭnuju humanitarnuju adukacyju, staŭ mahistram bahasłoŭja. U 1958 hodzie pryniaŭ śviatarskaje paśviačeńnie.
Ajciec Alaksandr Nadsan pakazvaje makiet budučaj biełaruskaj carkvy, jakuju paśla pabudavali ŭ Łondanie
«Ajciec Alaksandr viedaŭ 9 movaŭ. Jon i historyk, i litaraturaznaŭca, i pierakładnik, i kitabist — stajaŭ la vytokaŭ kitabistyki (vyvučeńnia tekstaŭ tataraŭ VKŁ. — RS). Znajšoŭ teksty, napisanyja biełaruskimi tatarami na tatarskaj movie, heta kaštoŭny materyjał. Nadsan vyvučyŭ tatarskuju i tureckuju movy — vymušana staŭ kitabistam. «Treba — značyć, vyvuču i hetyja movy», — vyrašyŭ jon. Voś heta ŭraziła.
Jon byŭ cudoŭnym historykam (pryčym nie tolki historykam relihii). Na heta źviartajuć uvahu i Hienadź Sahanovič, i Natalla Hardzijenka, i Darota Michaluk, i Jaŭhien Miranovič. Heta byŭ krytyčny historyk, jaki moh adklučać u sabie funkcyju śviatara, a ŭklučać racyjanalnyja padychody i funkcyju daślednika.
Nadsan byŭ jašče i cudoŭnym litaraturaznaŭcam. Darečy, dziakujučy detektyvam Ahaty Kryści jon palepšyŭ svaju anhielskuju movu, kali pierabraŭsia na Zachad», — kaža spadar Harbacki.
I dadaje, što ajciec Nadsan prajaŭlaŭ siabie vielmi časta jak litaraturny detektyŭ, — pra heta jon taksama piša ŭ knizie.
«Jon pravodziŭ svaje daśledavańni i mnohich savieckich i biełaruskich litaraturaznaŭcaŭ krytykavaŭ za toje, što jany «ideałahična niapravilna» padajuć infarmacyju. Naprykład, kali ŭ BSSR pieravydali tvory Maksima Bahdanoviča, jon ukazaŭ, jakija pamyłki byli zroblenyja, jak tolki knihi vyjšli.
«BSSRaŭskija daśledniki chavali infarmacyju pra listavańnie Maksima Bahdanoviča ź niekatorymi dziejačami, jakija ličylisia «buržuaznymi». I zamiest proźvišča čaściakom stavili litaru «Ch» abo niejkija abrevijatury. A Nadsan heta vykryvaŭ i kazaŭ, što tut pavinna być takoje i takoje proźvišča (Aleś Harun, Maksim Harecki, Michaś Zarecki i h. d.)», — iranizuje Uładzisłaŭ Harbacki.
«Machinacyi» dziela pieradačy tekstaŭ z savieckaj Biełarusi
Ajciec Alaksandr u saviecki čas spryčyniŭsia da samvydaviectva, da stvareńnia patajemnych kanałaŭ, jakimi rukapisy z Savieckaha Sajuza, z BSSR pieradavali na Zachad, a potym jany tam drukavalisia.
Naprykład, takim čynam byŭ apublikavany viadomy tekst «List da rasiejskaha siabra» Alaksieja Kaŭki. Heta viadomaje palemičnaje ese biełaruskaha historyka, litaraturaznaŭcy i hramadskaha dziejača Alaksieja Kaŭki, napisanaje ŭ 1976—1977 hadach. Tekst pryśviečany vostraj prablemie stanovišča biełaruskaj movy, rusifikacyi i parušeńniu moŭnych pravoŭ u savieckaj Biełarusi, a taksama raźmiežavańniu biełaruskaj i rasiejskaj kulturnych i nacyjanalnych identyčnaściaŭ.
«Ajciec Alaksandar Nadsan ź Jurjem Turonkam stvarali cełyja «machinacyi», schiemy, jak ź Biełarusi, z SSSR pieradać teksty na Zachad — praz dypłamatyčnuju poštu, dasyłali trecim asobam u Šviejcaryju, a potym adtul zabirali hetyja dakumienty. Heta cikavaja tema, jakaja časta ihnarujecca. Maŭlaŭ, biełaruskaje dysidenctva — što heta takoje? Nie paraŭnać ni z polskim, ni ź litoŭskim, ni z ukrainskim. Tak, nie paraŭnać. Ale jano było, isnavała. I da hetaj historyi mieŭ dačynieńnie ajciec Alaksandar Nadsan, jaki dapamahaŭ vydavać tyja teksty. Taćciana Astroŭskaja, sučasnaja historyk, pra heta pisała ŭ svajoj niadaŭniaj publikacyi», — apaviadaje Uładzisłaŭ Harbacki.
Fota Alaksandra Nadsana u Skarynaŭskaj biblijatecy ŭ Łondanie. Zdymak U. Harbackaha
I dadaje, što heta takija kropielki, pierlinki, jakich u novaj knizie bahata. I abiacaje šmat adkryćciaŭ dla šyrokaj publiki.
Kniha «Partret łondanskaha biełarusa. Sensy vyhnańnia ajca Alaksandra Nadsana» pavinna vyjści na pačatku vosieni ŭ Łondanie. Kupić jaje možna budzie anłajn.