Paźniak nazvaŭ Mašerava najbolšym złom u historyi Biełarusi, kali nie ličyć Łukašenku
Pra heta havorycca ŭ knizie pra vieterana biełaruskaha nacyjanalnaha ruchu «Stać u prałomie mura», napisanaj Źmitrom Hurnievičam i Paŭłam Mažejkam, piša «Biełsat».
Piatro Mašeraŭ u svaim pracoŭnym kabiniecie. Fota Juryja Ivanova
Dla Zianona Paźniaka Mašeraŭ, jaki kiravaŭ BSSR z 1965 pa 1980 hady, — heta «ci nie najbolšy paśla Łukašenki złačynca pierad biełaruskaj nacyjaj». Siońnia vybudoŭvajecca jaho mif jak palityka, jaki vielmi šmat damohsia dla BSSR, ale ŭsie jaho dasiahnieńni — vynik ruplivaj dziejnaści jaho papiarednika Kiryła Mazurava.
«Piatro Mašeraŭ dla mianie i našaha biełaruskaha asiarodździa — heta čałaviek, jaki zrabiŭ šmat zła ŭ biełaruskaj historyi: źniščyŭ biełaruskuju škołu, viosku, Paleśsie, rastaptaŭ kulturu, razburyŭ mielijaracyjaj vodnuju pryrodu», — kaža jon.
A voś adna z najbolš vybitnych postaciaŭ — Kastuś Kalinoŭski.
«Ludzi achviarnyja zrabili šmat dla budučyni Biełarusi. Takim byŭ Kalinoŭski i kalinoŭcy. I voś źjaŭlajucca ludzi, razumnyja, historyki, navukoŭcy, ale ŭ ich dumańnie pabudavana na racyjanalnych, prahmatyčnych paniaćciach. Jany niby znachodziacca ŭ haryzantalnaj płoskaści. U toj čas, kali varta ŭźniacca na nieba i z vyšyni niabios pahladzieć, što adbyvałasia, jaki byŭ duch u ludziej, čamu jany achviaravalisia, čamu išli na śmierć. Tut ža nie tolki statystyka. Tak i z Kalinoŭskim», — kaža Zianon Paźniak.