BIEŁ Ł RUS

Słovy pinskaha čynoŭnika prymusili mnohich uspomnić recept samaj smačnaj stravy. «Fłešbek u dziacinstva!»

20.11.2025 / 8:30

Maksim Syraježka

Pahladzieŭšy rolik pra vice-mera Pinska Dźmitryja Pałchoŭskaha, jaki siarod samych smačnych straŭ, jakija varta pakaštavać turystu na Pinščynie, nazvaŭ «tovkanyciu», ludzi pačali zhadvać, jak hetuju stravu hatujuć u ich miascovaści, i ŭdakładniać recepty.

Ilustracyjny zdymak z sacyjalnych sietak

«Taŭkanica — heta nie prosta piure!»

«Tovkanycia…. Babula zaŭsiody hatavała, kali pryjazdžała da jaje ŭ hości», — z nastalhijaj zhadvaje adna hladačka. I jaje łajkami padtrymała amal 550 inšych.

«Maja babula taksama tak nazyvała — tovkanica. Jana ź Ivanava», — dadaje inšaja.

«Maja z Moładava. Ivanaŭski rajon», — udakładniaje aŭtarka dopisu.

Hledačy zhadvajuć varyjanty hatavańnia i padačy hetaj stravy:

«Tovkanycia… Adno słova mianie viarnuła ŭ dziacinstva. Na kanikułach u babuli ŭ Ivanaŭskim rajonie. Heta nie prosta toŭčanaja bulba, heta KARTOPLI TOŬČANYJA I ZASMAŽANYJA ŠKVARKAMI Z CYBUCHAMI. Pach ad hetaj stravy nadzvyčajny».

«Fłešbek u dziacinstva atrymaŭ ad słova «tovkanycia». Babula tak nazyvała. Tovkanycia sa skvarkami, z cybulaj i kubak kisłaha małaka».

«Z barščom z kvašanaj kapusty z hrybami sušanymi ŭvohule bomba. Smačniej, chiba što, niama».

«My bližej da Biarozy Bresckaj vobłaści žyviom. I ŭ nas tovkanyca — heta toŭčanaja bulba z zasmažanym sałam i cybulaj. Vielmi smačna».

«Tovkanycia — heta varanaja toŭčanaja bulba z skvarkami i cybulaj smažanaj. Možna źvierchu pasypać kropam śviežym».

Ź piečy — sama smačna

Hledačy śćviardžajuć, što asablivy smak bluda dadaje jaho pryhatavańnie ŭ piečy:

«I nie prosta toŭčanaja bulba, a potym jašče ŭ piečy zapiečanaja z zažaračkaj. Heta vielmi smačna».

«Tovkanycia — heta nie prosta toŭčanaja bulba! Piure sa skvarkami i cybulaj u pieč. I źvierchu ŭtvarajecca skarynačka rumianaja. Mmmm, smakata».

«Varanuju bulbu zapraŭlali smažanym sałam z skvarkami i cybulaj. Rabili piure, jakoje składvali ŭ vialikuju hłybokuju hlinianuju misu z nakryŭkaj i ŭ pieč tamicca… Smak dziacinstva, Biarozaŭski rajon».

Šmat chto śćviardžaje, što tovkanycia ź piečy — samaje smačnaje strava:

«Heta takaja smakata, kali ź piečy dastanieš, dy jašče z kisłaj kapustaj».

«Samaja smačnaja ježa — heta tovkanica. Asabliva ŭ piečy jakaja staić. Heta nie apisać, jak smačna».

«(…) Vielmi smačna. Asabliva, kali jaje ŭ piečy zapiačy. Smačniej nie prydumaješ».

«Nie prosta toŭčanaja, a z cybulaj i skvarkaj, dy jašče [kali] ŭ piečy pastaić, dy skarynačkaj paryjecca. Mmm. Ślinaj možna padavicca».

Nie piure

«Kala ja pravilna zrazumieła, havorka idzie pra bulbianoje piure», — zaŭvažaje hladačka, i dadaje, što ŭ jaje miascovaści, što za 60 kiłamietraŭ ad Pinska, hetu stravu nazyvajuć «taŭpienia».

«Nie. Dadajuć tłustaje miasa i biez małaka ci vady», — papraŭlajuć jaje.

Pra toje, što nie treba błytać piure i tovkanyciu, davodziać i inšyja:

«Piure robiać z małakom i masłam. [A hetuju stravu] ŭ nas nazyvajuć «kamiaki». Jany robiacca z zažarkaj. Heta vielmi smačna».

«Piure i tovkanyca — asobnyja stravy».

«A ŭ nas nazyvajuć …»

U kamientaryjach — sapraŭdnaja pieraklička pamiž hledačami. Jany dzielacca nazvami hetaj stravy ŭ roznych miascovaściach.

«Maje baćki nazyvali heta taŭkienia».

«I ŭ nas tak, u Bresckim rajonie».

«Vioska kala Biełaazierska — tovkenia».

«Tovkanycia (piure, bulba) — Kamianiecki rajon».

«U nas taŭkučka nazyvajecca pa vioskach».

«Ja z Kobrynskaha rajona. I ŭ nas «tovkanycia».

«A ŭ nas kažuć «kaŭma».

«Tovkanica. Łuniniecki rajon».

«Tak. U nas u vioscy, Bresckaja vobłaść, Žabinkaŭski rajon, takaja strava była i taksama nazyvałasia».

«U nas u Rečyckim rajonie nazyvali «kamy» hetu stravu. Vielmi lubiła, kali babula jaje hatavała. A pach stajaŭ — abałdzieć».

«Chto tut naradziŭsia i vyras, usie zrazumieli»

«A što tut składanaha i niezrazumiełaha?», — dzivicca jašče adzin hladač. I tłumačyć: «U Pinsku — tovkanycia, u Minsku babula miatankaj heta nazyvała. Ale heta nie prosta toŭčanaja bulba, a bulba toŭčanaja z padsmažanymi drobnym skvarkami z cybulaj biez dadatku masła i małaka».

«Chto žyvie ŭ Biełarusi, chto tut naradziŭsia i vyras, usie zrazumieli, što za strava!!!» — reziumuje inšy.

Čytajcie taksama:

Čynoŭnik ź Pinska staŭ miemam

Drać ci tarkavać? Kapać ci vybirać? Raźbirajemsia ŭ biełaruskaj bulbie

Bulbianaja babka

Taŭkanica, kryšany, harbuzovaja kaša dy inšyja kulinarnyja radaści dziacinstva ŭ Drahičynie

Kamientary da artykuła