Aleksijevič: To abmiarkoŭvajuć, u jakim domie mnie žyć, to z kim mnie spać
«Ja nie źbirajusia abmiarkoŭvać svajo asabistaje žyćcio» — adkazała Nobeleŭskaja laŭreatka piśmieńnica Śviatłana Aleksijevič Svabodzie na prośbu bolš detalna patłumačyć jaje adkaz polskamu vydańniu Gazeta Wyborcza, što jana «sama kachała ŭ žyćci i žančyn, i mužčyn».
Śviatłana Aleksijevič: U žyćci ja kachała i mužčyn, i žančyn
«Heta było pa chodu interviju, na čužuju ščyraść ja skazała svaju ščyraść, ale bolš na hetuju temu ja nie źbirajusia havaryć, — kaža nobeleŭskaja laŭreatka.
— To abmiarkoŭvajuć, u jakim domie mnie žyć, to z kim mnie spać. Užo nia tyja časy, ja ŭžo nia ŭ toj jakaści. Ja mahu žyć tak, jak ja razumieju, jak ja chaču. Što ja i rabiła zaŭsiody».
U vialikim interviju polskamu vydańniu Gazeta Wyborcza biełaruskaja nobeleŭskaja laŭreatka Śviatłana Aleksijevič raspaviała pra pracu nad knihaj pra kachańnie.
Piśmieńnica patłumačyła, čamu anansavanaj niekalki hadoŭ tamu knihi pra kachańnie niama dahetul. Pavodle Aleksijevič, jana piša vielmi pavolna i kab napisać knihu, musić apytać tysiaču ludziej.
U knizie pra kachańnie, jak kaža Aleksijevič, jana spačatku planavała zrabić 50 žanočych apaviadańniaŭ i 50 mužčynskich, ale praz try hady piśmieńnica zaryjentavałasia, što nia zdoleje «prabicca da mužčyn».
«Što toje, što ja pra ich napišu, budzie moža i cikavym, ale paviarchoŭnym i banalnym. Heta nia budzie litaratura vysokaje klasy. Bo ja nia zdoleju spytacca ŭ ich, jak naležyć. Ciažka. Ja napišu historyju pra kachańnie žančyn».