Jak skłaŭsia los biełarusaŭ, jakija vyjhrali ŭ łatareju miljony i miljardy?
Čas ad času ŭ ŚMI źjaŭlajecca infarmacyja pra čarhovaha biełarusa, jaki vyjhraŭ bujnuju sumu ŭ łatareju. Niadaŭna rabočy z Mahilova staŭ ułaśnikam amal 2 miljonaŭ dalaraŭ.
«Naša Niva» ŭzhadała niekalkich ščaśliŭčykaŭ, jakija raniej taksama stali ŭlubioncami fartuny i vyjhrali bujnyja sumy hrošaj. Jak skłaŭsia ich los?
Pieršy džek-pot: vinahradniki, tajamnicy i sud
U 2009 hodzie ŭ Biełarusi byŭ razyhrany džek-pot pamieram 766 miljonaŭ rubloŭ. Pa tahačasnym kursie heta kala $275 tysiač.
Na toj momant heta byŭ rekordny vyjhryš. Pašancavała studentu z Bresta Michaiłu.
Vakoł hetych hrošaj adrazu zakruciłasia cikavaja historyja. Pieramožca znajšoŭsia tolki praz try tydni. Maŭlaŭ, u jaho pamior chtości sa svajakoŭ, było nie da pravierki łatarejnych biletaŭ.
Michaił K. u 2009 hodzie
«Jak tolki mnie byli pieraviedzienyja hrošy, ja pieraličyŭ niekatoruju sumu ŭ dva dziciačyja damy, kab takim čynam padzialicca svaim vyjhryšam z tymi, chto ŭ hetym sapraŭdy maje patrebu.
A dalej ja źbirajusia realizavać svaju samuju zapavietnuju maru — stać vinarobam. Na svoj vyjhryš ja ŭžo kupiŭ vinahradniki va Ukrainie. Tradycyi vinarobstva ŭ majoj siamji majuć staražytnyja karani. Moj dzied byŭ vinarobam i zaŭsiody rabiŭ samaje smačnaje vino. Ź dziacinstva mnie chaciełasia pajści pa jaho śladach. Mnie zdavałasia, što ŭ pracy vinaroba jość čaraŭnictva. Bo zrabić vydatnaje vino, ad vypitaha hłytka jakoha žyćcio nabyvaje bolš jarkija farby, — heta toje ž samaje, što ździejśnić cud!
A na astatniuju sumu ja ŭžo nabyŭ kvateru ŭ Minsku i aŭtamabil svajoj mary — novieńki BMV. Jak akazałasia, vialikija hrošy vielmi lohka vydatkavać, i ciapier u mianie nie zastałosia ničoha», — raspaviadaŭ pieramožca Michaił K. u svaim kamientary arhanizataram łatarei.
Bresckija žurnalisty pasprabavali adšukać Michaiła. Było viadoma, što jon pieraličyŭ pa 10 miljonaŭ rubloŭ u Pinski dziciačy dom i ŭ staličny dziciačy chośpis. Žurnalisty źviazalisia ź dziciačym domam, ale tam paviedamili niapravilnaje proźvišča chłopca.
Tady žurnalisty naściarožylisia: čałavieka z takim proźviščam niemahčyma znajści va ŭniviersitecie i telefonnaj knizie horada, vyjhryš jon patraciŭ imhnienna… Žurnalistka Natalla Čuchno z «Bresckaha kurjera» ŭ svaim artykule apisała biezvynikovyja pošuki i pastaviła pad sumnieŭ praŭdzivaść historyi.
Tady arhanizatar łatarei, kampanija «Sport-pary», padała na žurnalistku ŭ sud. Spačatku kampanija chacieła spahnać z žurnalistki hihanckija 700 miljonaŭ rubloŭ i padała pazoŭ na abaronu dziełavoj hodnaści i reputacyi. Sud paličyŭ takuju sumu nieabhruntavanaj, i ŭ vyniku pradstaŭniki «Sport-pary» źmienšyli sumu da 150 tysiač rubloŭ.
Atrymać kamientar Natalli Čuchno nie atrymałasia, siońnia jana žyvie ŭ ZŠA. A kampanija «Sport-pary» kamientavać sudy nie zachacieła.
Hałoŭny redaktar «Bresckaha kurjera» Mikałaj Alaksandraŭ paviedamiŭ, što skončyłasia ŭsio «nie kiepska dla haziety».
Ale što ž sam hieroj publikacyj i rasśledavańniaŭ, vinarob i student Michaił?
«Naša Niva» adšukała Michaiła K., kab spytać, čym jon žyvie praz 10 hadoŭ paśla vyjhryšu. U Biełarusi jon ci va Ukrainie? Ci prynosiać prybytak vinahradniki? Jak nazyvajecca hatunak vina?
«Naša Niva» źviazałasia ź Michaiłam, ale jon kateharyčna admoviŭsia razmaŭlać z žurnalistami i zabaraniŭ svaim svajakam i znajomym davać kamientary. Viadoma, što jon siońnia žyvie ŭ Breście, pracuje najomnym rabotnikam u adnoj z kampanij. Michaił pieryjadyčna repościć va «Ukantakcie» staronki, dzie možna biaspłatna vyjhrać banku spartovaha charčavańnia… Pavodziny nie nadta padobnyja da pavodzinaŭ paśpiachovaha vinaroba.
Dy i jahonyja svajaki pra vinahradniki Michaiła ničoha nie čuli, navat ciešča. Pa jaje słovach, ziać pracuje na firmie, jakaja zajmajecca čymści, źviazanym z kampjutarami.
Lesarub-miljarder: Tracina hrošaj prosta źnikła
U 2011 hodzie 2 miljardy rubloŭ vyjhraŭ 50-hadovy Mikałaj Cieraviajnien. Mužčyna ŭsio žyćcio pravioŭ u Karelii, dzie pracavaŭ lesarubam, ale za hod da pieramohi pierajechaŭ u adnu ź viosačak Mijorskaha rajona, na radzimu svajoj maci.
2 miljardy ŭ lutym 2011 hoda byli vielmi dobrymi hrašyma — bolš za 600 tysiač dalaraŭ.
Častku hrošaj Cieraviajnieny pieradali na dabračynnaść: pa 10 miljonaŭ atrymali dziciačy dom u Dziśnie i carkva ŭ susiedniaj vioscy (na toj momant heta było kala 3300 dalaraŭ). 20 miljonaŭ pieraličyli viaskovaj škole-sadku.
Astatnija hrošy vyrašyli pakłaści ŭ bank pad pracenty. Pryčym spačatku Mikałaj Cieraviajnien chacieŭ padzialić vyjhryš na try častki i zrabić try ŭkłady: u rublach, dalarach i jeŭra. Ale ž jaho ŭ banku pierakanali — pakidajcie ŭsio ŭ rublach, pracenty buduć bolšyja, raspaviadaŭ Cieraviajnien partału «Anłajnier».
Mikałaj pahadziŭsia. A paźniej u tym ža 2011 hodzie biełaruski rubiel abvaliŭsia, i bolšaść vyjhranych hrošaj prosta zhareła. U vyniku zastałasia tolki tracina ad byłoj sumy.
Na astatnija 200 tysiač dalaraŭ Cieraviajnieny kupili dźvie vialikija mašyny: usiedarožnik «Tajotu Łend Kruzier» i pikap «Tajota Chajluks», kvateru ŭ Brasłavie.
Taksama ŭkłalisia ŭ haspadarku — Cieraviajnieny žyvuć na nievialikaj fiermie, trymajuć žyviołu. Častku hrošaj usio ž adkłali.
Da taho, što praź źmieny kursa častka hrošaj prosta źnikła, Mikałaj Cieraviajnien stavicca spakojna, navat pa-fiłasofsku.
«Heta fartuna», — kazaŭ Cieraviajnien telekanału «Biełsat».
5 miljardaŭ i niečakanyja svajaki
Vasil i Alena Piatrenki sa Słucka ŭ 2016 hodzie nabyli łatarejny bilet na rynku, kali šukali Vasilu padarunak na 23 Lutaha. Rozyhryš prynios Piatrenkam 5 miljardaŭ rubloŭ (prykładna 260 tysiač dalaraŭ).
Piatrenki achviaravali 15 miljonaŭ rubloŭ na lačeńnie chłopčyku, jašče 15 miljonaŭ — u RNPC dziciačaj ankałohii.
Vasil i Alena — zvyčajnaja pravincyjnaja siamja. Vasil pracavaŭ kiroŭcam u ŽKH, Alena — malarom.
«Jany nabyli sabie žyllo, dapamahli dzieciam z žyllom, nabyli dzieciam mašyny», — raspaviali svajaki Piatrenkaŭ.
Ale raniej u słuckim vydańni «Infa-Kurjer» źjaŭlaŭsia kamientar Piatrenkaŭ.
«Ja sabie kupiŭ dom i razdaŭ dzieciam hrošy», — skazaŭ Vasil Piatrenka. Alena Piatrenka, žonka Vasila, raspaviała, što paśla vyjhryšu pra ich uspomnili šmatlikija svajaki, pra jakich jany nikoli raniej i nie čuli. Na siamju vyliłasia stolki niehatyvu, što niepryjemna ŭspaminać.
Piatrenki paviedamili, što navat nie zmahli źjeździć u adpačynak, u jaki tak chacieli. Sami Vasil i Alena nie zachacieli havaryć z «Našaj Nivaj».