«Kožny viečar usim «ruskim» davali paŭbutelki harełki» — raskazvaje biełarus, jakoha vyzvalili z pracoŭnaha rabstva ŭ Dahiestanie
Udzielniki ruchu «Alternatyva», jaki zajmajecca pošukam ludziej u Rasii, vyzvalili ŭ Dahiestanie traich biełarusaŭ. Viktar Strachal z Babrujska, Alaksandr Jaŭłaš z Mazyra i Andrej Horbač z Hrodna kala miesiaca pracavali na cahlanych zavodach.
Horbač byŭ u Kaśpijsku, Jaŭłaš i Strachal — u siale Adyl-Janhijurt Babajurtaŭskaha rajona Dahiestana. Strachal i Jaŭłaš paznajomilisia z Horbačam u aŭtobusie z Maskvy ŭ Dahiestan. Paźniej Andrej Horbač, jakoha znajšli pieršym, raskazaŭ vałancioram, dzie šukać jašče dvaich biełarusaŭ.
Biełarusy pa darozie ŭ Dahiestan: Alaksandr Jaŭłaš (u biełaj majcy), za im — Andrej Horbač (sa śvietłymi vałasami) i Viktar Strachal. Fota vk.com/alternative_moscow
Babrujčanin Viktar Strachal, adzin z vyzvalenych biełarusaŭ, raspavioŭ «Našaj Nivie» svaju historyju.
Viktar pracavaŭ u Babrujsku raźbiarom pa drevie, ale adtul jaho skaracili. Jon uładkavaŭsia na ptuškafabryku, dzie, pa jaho słovach, płacili małyja hrošy.
Viktar Strachal z žonkaj
«Płacili mienš za 2 miljony «starymi», a ŭ mianie siamja, dvoje dziaciej… Hrošaj vielmi nie chapała. Ja vyrašyŭ pajechać na zarobki ŭ Maskvu, — kaža Viktar. — Tam ja pracavaŭ na miasakambinacie, usio było, zdavałasia b, narmalna. Mianie raźličyli, ja źbiraŭsia jechać u Biełaruś».
Ale, pa słovach Viktara, nieviadomyja źbili i abrabavali jaho. Biełarus zastaŭsia biez kapiejčyny. Nie viedaŭ, što rabić, dva dni badziaŭsia pa Maskvie. Dadomu jechać nie było za što. Paśla, kali jon prosta siadzieŭ na łaŭcy, da jaho padyšoŭ čałaviek kaŭkazskaj nacyjanalnaści i prapanavaŭ pracu — jechać u Dahiestan na cahielny zavod.
«Tam cełaja sietka takich viarboŭščykaŭ, jakija dobra bačać, kali čałaviek biez hrošaj i moža pahadzicca na prapanovu. Šukajuć takich, chodziać pa vakzałach… — tłumačyć Strachal. — Ja, ščyra kažučy, nie ŭjaŭlaŭ, što Dahiestan — heta za 2 tysiačy kiłamietraŭ. Ale ž hrošaj nie było… Nu i pahadziŭsia».
Zarobak abiacali 25-30 tysiač rasijskich rubloŭ ($400-500), — kaža Viktar. Jamu nabyli kvitok na rejsavy aŭtobus da Dahiestana (kvitok apłačvali ŭładalniki zavoda, kudy jon jechaŭ, padkreślivaje Strachal). U aŭtobusie jon i paznajomiŭsia z dvuma inšymi biełarusami — Horbačam i Jaŭłašom.
Jechali bolš za 2 sutak. Na vakzale ŭ Dahiestanie Viktara sustreŭ mužčyna, advioz da niejkaha inšaha.
«Toj patłumačyŭ, što ŭ jaho jość cahielny zavod. Maŭlaŭ, pracavać budzieš? Ja kažu, nu budu, a kudy padziecca. Mianie advieźli na toj zavod», — raspaviadaje Viktar.
Pa jaho słovach, na zavodzie pracavała kala 20 čałaviek. Žyli ŭsie ŭ damkach na terytoryi taho ž pradpryjemstva.
«Abychodzilisia narmalna, nichto nie biŭ, pašpart nie zabiraŭ. Chto ja i što ja, nikoha nie cikaviła — navat proźvišča nie spytali. Anijakich dakumientaŭ taksama nie padpisvali — prosta idzi i pracuj, — uzhadvaje Strachal. — Karmili try razy na dzień, u asnoŭnym kašaj, na abied — sup. Uviečary kožnamu davali paŭbutelki harełki. U ich tam ujaŭleńnie, što kali ty «ruski», to pavinien harełku pić. Vielmi ździŭlalisia, što ja nie vypivaju».
Naležyŭ zavod miascovamu čynoŭniku, kiraŭniku rajonnaj administracyi, ale prymusova na zavodzie nichto nikoha nie trymaŭ, padkreślivaje Viktar. Nie padabajecca — idzi kudy chočaš. Ale kudy padziecca, kali niama hrošaj?
«Ja kali pryjechaŭ, to pahavaryŭ z rabočymi. Zrazumieŭ, što hałoŭny padman byŭ u tym, što tyja 30 tysiač rubloŭ nichto nie źbiraŭsia płacić. Płacili razy ŭ try mienš, a mahli i zusim ničoha nie dać. Byli takija, chto pracavaŭ za ježu, bo im niama kudy iści, niama siamji, doma. A tam kormiać, nu i dobra. Niekatoryja tak ź minułaha hoda tam siadziać. Bo kudy ty pajedzieš adtul biez hrošaj? — kaža Viktar. — Pracavać było vielmi ciažka: fizičnaja praca, a śpioka +40 u cieniu. A pracavali my ad 6-j ranicy da 7-8 viečara».
Tym časam rodnyja pačali šukać Viktara, vyjšli na rasijskuju «Alternatyvu», na pieradaču «Ždi mienia». «Alternatyva» znajšła Andreja Horbača, toj raspavioŭ pra Viktara i Alaksandra.
«Kali načalstva daviedałasia, što mianie šukajuć, jany zabiehali, nabyli mnie mabilnik, padklučyli internet, ja zmoh źviazacca sa svaimi, — kaža Viktar. — Za nami pryjechaŭ čałaviek z «Alternatyvy», Zakir. Načalstva zavoda nas adpuściła biez prablem. Praŭda, ja sam spačatku spužaŭsia — što za Zakir, kudy zabiraje nas? Jon pryvioz nas u Machačkału na svaju kvateru, supakoiŭ, rastłumačyŭ, što adbyvajecca».
Siońnia Viktar doma, prychodzić u siabie. Kaža, jon upeŭnieny, što zamiest vyzvalenych nieŭzabavie pryviazuć novych.
Akramia taho na tym ža zavodzie zastaŭsia jašče adzin biełarus — Siarhiej Kažamiakin, taksama z Babrujska.
«Žonka majho brata, jakaja zajmałasia maimi pošukami, patłumačyła jaho žoncy, što rabić, — kaža Viktar Strachal. — Spadziajusia, što i jaho vyzvalać».